I UKC Tuzla prisjeća se strahota genocida iz 1995. godine. O najtežem razdoblju zemlje, o ratnoj kirurgiji i svjedočenju iz masovnih grobnica genocida nad Bošnjacima pričali su tamošnji liječnici.

Uslovi u kojima su doktori radili u ratnoj izolovanoj Srebrenici bili su nemogući, bez lijekova i medicinskog materijala.

“Čitav taj ratni period u Srebrenici je bila jedna teška situacija. Dakle, ne postoji jedan jedini dan u kojem bi našli jednu olakšvajuću okolnost”, kaže  dr. Ilijaz Pilav.

Prekopavanje grobnica

Dr. Fatima Klempić- Dautbašić navodi da su morali improvizovati i raditi stvari koje nisu opisane u knjigama, a istovremeno su se trudili držati svih medicinskih doktrina.

“To je ono na šta smo mi ponosni”, kaže.

Ponosni su i oni koji su uprkos svojim gubicima u Srebrenici, danas ljekari.

“Ja sam taj primjer i još mnogo mojih kolega i kolegica koji su studirali sa mnom i uspjeli završiti fakultet. Naše porodica i naše majke su uspjele prenijeti jednu hrabrost i jednu snagu na nas”, ističe dr. Džejlana Klempić.

O ratnim iskustvima bitno je pričati zbog zločina koje ne pamti ljudska civilizacija poput prekopavanja grobnica.

“Nije se desilo da su to nacisti radili, Huti, barbari, apsolutno niko. To je izum Slobodana Miloševića kada je u pitanju Kosovo i njegovih pomagača u BiH ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Biljane Plavšić, Nikole Kojevića pa sve do onih današnjih negatora i onih koji pokušavaju minimizirati ono što se desilo na prostorima BiH”, kaže Amor Mašović.

Ljudskost i humanost

“Bitno je održavati jedan kontinuitet naših institucija u njegovanju sjećanja na genocid. Treba se truditi da sve institucije obilježavaju godišnjicu sjećanja na genocid ne samo u julu nego tokom cijele godine”, kaže Šekib Umihanić, direktor UKC-a Tuzla.

Svakako sjećanja najviše održavaju oni koji su prošli srebrenički pakao i koji žive sa traumama čitav život.

“Neka moja životna trauma koja je ostala je ustvari ta žeđ koju smo mi osjećali jer nije bilo vode i pitikih izvora. Ono malo izvora što je bilo, bili su zatrovani. Halucinacije su bile strašne nakon što se neko napije te vode”, rekla je dr. Fatima Klempić- Dautbašić.

“Vrlo često nismo imali vremena da bolujemo vlastitu bol jer smo na svojim plećima nosili bol drugih ljudi. Vrlo je teško reći šta je to bilo najteže. Najteža je bila Srebrenica”, prisjetio se dr. Ilijaz Pilav.

I u najtežem gradu i u najtežem periodu, doktori su pokazali znanje, snagu, ljudskost i humanost koju danas pokušavaju prenijeti na mlađe generacije.