„Kada stanu žene, staje sve“ odjekivalo je gradovima Bosne i Hercegovine i večeras. Još jedan femicid ujedinio je u namjeri da se ženama konačno obezbijedi osjećaj sigurnosti. Još jedan femicid u nizu u u zemlji u kojoj ni ne znamo ukupan broj femicida. I to je političko pitanje.

Još jedan slučaj femicida u zemlji na trenutak je zaustavio priču o svim drugim problemima i u prvi plan izgurao pitanje.

“Smatram da nisu zaštićene, kakvi zaštićene, žene su prepuštene same sebi. Evo vidite šta se sad desilo”, samo je jedan u nizu odgovora Banjalučana na pitanje da li misle da su žene dovoljno zaštićene.

A desilo se, ponovo, i ponovo zbog lošeg rada institucija pa na odgovor o ključnom problemu zbog ugroženog osjećaja bezbjednosti kod žena, aktivistkinja Milica Pralica odgovara da su suštinski problem institucije – jer su i u slučaju femicida u Gradačcu institucije te koje nisu pružile adekvatnu zaštitu žrtvi.

“Od ranije poznat policiji, šta znači od ranije poznat policiji? Kriminalac koji je ubica, koji je narkodiler prethodno bio, vi niste našli način da ga sankcionišete, koji je prijavljen za nasilje u porodici, on je od ranije poznat policiji. Nekako policija i tužilaštvo dođu kao institucije koje služe za upoznavanje kriminalaca”, istakla je Pralica.

I baš zbog boljeg rada institucija žene su, nakon još jedne tragedije digle glas na ulici, ali ne i u Banjaluci.

Sa glavnog banjalučkog trga večeras nema poruka, nema protesta zbog stravičnog femicida koji je potresao sve, a koji se dogodio u Gradačcu. Ali sa ove lokacije su 14. oktobra prošle godine žene poslale snažnu poruku. Tada su protestovale u isto vrijeme kao i žene u ukupno 22 grada Bosne i Hercegovine sa istim zahtjevima prema vlastima, da se femicid uvrsti u krivično zakonodavstvo.

“Nije zločin iz strasti već femicid” – ovo je poruka sa tadašnjeg protesta na koji su žene izašle nakon femicida u Bihaću u kojem je udavljena Emina Odobašić. Taj skup nije dao rješenja. Da jeste, možda vijesti iz Gradačca ne bi ni okupirale javni prostor. Za razliku od Banjaluke žene u Bijeljini su izašle.

“Naša borba je svakodnevna, svakog dana u godini, ali često nailazimo na zatvorena vrata zato što je to sada aktuelno, a već za sedam dana biće aktuelna neka poltička pitanja, dnevno politička pitanja”, istakla je Ljilja Lukić iz Fondacije ‘Lara’ iz Bijeljine.

Zato su u Fondaciji Udružene žene Banjaluke ipak odlučile da u prvim danije nakon tragedije vrijeme posvete radu sa žrtvama. SOS telefon je od petka užaren. I podaci Policijske uprave upozoravaju – u ovoj godini broj prijava nasilja za 65% je veći u odnosu na prošlu godinu. I dok u nevladinim organizacijama kažu da su zakoni manje-više kvalitetni, statistika je poražavajuća zbog onih koji zakon primjenjuju.

“Policija je u obavezi da obavijesti tužilaštvo”, rekla nam je Gorica Ivić iz Fondacije udružene žene Banjaluke.

“O svakoj prijavi?”, upitali smo.

“O svakoj prijavi, da se obavijesti tužilaštvo. Tužilaštvo kvalifikuje djelo, ne policija. I ono što je isto obavezna policija jeste da obavijesti Centar za socijalni rad koji treba da odreaguje na tu prijavu. Policija saopštava šta se dešava, ono što je važno da policija uradi jeste da detaljno uradi mjere i radnje koje su im propisane, između ostalog i da to prenese tužilaštvu”, odgovorila je.

I tu uglavnom nastaje problem. U 2022. godini u Republici Srpskoj registrovane su 1034 prijave nasilja nad ženama. U manje od 10% slučajeva izrečene su mjere.

Kompletnu priču donosi Mladen Vujinović.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad