Analiza
Studentska lista razradila saradnju s RS-om, o saradnji s BiH ni riječi

U vanjskopolitičkom programu Studentske liste Bosna i Hercegovina se nijednom ne spominje kao država s kojom Srbija gradi odnose. Sve što nova većina u Skupštini Srbije obećava odnosi se na Republiku Srpsku, a njen vrh, koji je studente mjesecima vrijeđao, program je dočekao s oduševljenjem.
Poglavlje „Spoljni poslovi i nacionalni interesi“ dio je „Studentskog plana“, programa liste koja je na izborima 25. oktobra osvojila oko 53 posto glasova i 140 od 250 mandata. Nova.rs ga je u ponedjeljak, 16. novembra, objavila u cjelini.
Naziv „Bosna i Hercegovina“ u programu se pojavljuje tri puta, i uvijek kao dio naziva nečeg drugog: dva puta u formulaciji „Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu“ i jednom kao „Ustav Bosne i Hercegovine“, u rečenici o pravima entiteta. Program nigdje ne kaže da će Srbija poštovati suverenitet ili teritorijalni integritet BiH. Jedina rečenica o susjedima je opća, bez imenovanja ijedne zemlje. Drugi susjedi prošli su drugačije.
Šta program obećava Republici Srpskoj
Studentska lista navodi da će Srbija „čuvati ustavni položaj i utvrđene nadležnosti Republike Srpske“, uključujući njeno pravo veta u zajedničkim institucijama i njenu „pokretnu i nepokretnu imovinu“. Najavljuje i jaču saradnju sa Srpskom u privredi, infrastrukturi, bezbjednosti i obrazovanju, prema Sporazumu o specijalnim i paralelnim vezama.
O visokom predstavniku program kaže da će lista preispitati „dosadašnju praksu primene tzv. bonskih ovlašćenja“ i insistirati na „legalnom i legitimnom izboru“ visokog predstavnika uz saglasnost Vijeća sigurnosti UN-a. Za slučaj da visoki predstavnik prekorači mandat iz Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, lista najavljuje diplomatske i pravne mehanizme.
Ta tačka dolazi u osjetljivom trenutku. Christian Schmidt je funkciju napustio 1. jula, Vijeće za provedbu mira od tada nije postiglo konsenzus o nasljedniku, a OHR vodi Louis Crishock kao vršilac dužnosti. Rusija nije priznavala Schmidta jer nije imenovan uz potvrdu Vijeća sigurnosti. Zahtjev Studentske liste je u praksi stav Moskve i Banje Luke, a o tom izboru odlučuje se upravo sada.
U dijelu o BiH ne spominju se Srebrenica, Milorad Dodik, SNSD ni opozicija u Republici Srpskoj. Nema ni rokova za najavljene korake.

Banjaluka aplaudira, Sarajevo razočarano
Prva reakcija iz BiH stigla je od novoizabranog predsjednika Republike Srpske Save Minića. On je 12. novembra na mreži X napisao:
„Toplo pozdravljam opredjeljenje Studentske liste da podrži očuvanje ustavnog položaja, nadležnosti i imovine Republike Srpske, kao i da dodatno osnaži našu saradnju i bratske veze.“
U Federaciji BiH pobjeda studenata dočekana je s nadom. Elmedin Konaković od nove vlasti je tražio puno poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, Nermin Nikšić novi odnos Beograda prema BiH, a Denis Bećirović bolju međudržavnu saradnju. Upravo tih pojmova u programu nema.
Dragan Mioković iz Naše stranke javno je upitao da li je plan pisao Vojislav Šešelj, a imovinu je nazvao „pitanjem svih pitanja“. Suada Kapić, osnivačica FAMA-e, za Peščanik je ocijenila da je dio o BiH „prepisan“ iz višegodišnjih objava Vučića i Dodika i da su studenti time napravili „ogromnu rupu“ u svojoj strategiji. Safeta Biševac, urednica politike beogradskog Danasa, za Al Jazeeru Balkans dokument je nazvala „preslikanom politikom SNS-a“, ali je dodala: „Papir trpi sve.“
Predsjedništvo BiH, OHR i Milorad Dodik na ovaj dio programa do zaključenja teksta nisu reagovali.
Obojeni svim bojama: Od „smradova“ do „toplo pozdravljam“
Minićev aplauz dolazi od istog političkog vrha koji je studentski pokret mjesecima napadao. Dodik je na skupu SNS-a u Sremskoj Mitrovici u februaru 2025. govorio o „smradovima“ koji se predstavljaju kao intelektualci, što je dočekano kao napad na studente. Nenad Stevandić studente je zvao „blokaderima“, a opozicija ga podsjeća da je novu vlast u Srbiji nazivao „obojenom revolucijom“.
Stevandić je 16. novembra ponovo izabran za predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, s 52 glasa za, 19 protiv i pet suzdržanih. Opozicija je upozorila da bi njegov izbor mogao naštetiti odnosima s novom vlašću u Srbiji. Program Studentske liste pokazuje da je ta bojazan, barem na papiru, neosnovana.
Iz toga se može izvući zaključak važniji od bilo koje pojedinačne izjave. Ljudi koji su studente vrijeđali ostaju na čelu Republike Srpske, a studenti im u programu daju upravo ono što su tražili od Vučića: veto, imovinu, nadležnosti i osporavanje bonskih ovlasti. Politika Beograda prema Banjoj Luci očito nije stvar ličnih savezništava ni toga ko vodi RS. Riječ je o ideološkom konsenzusu u Srbiji, koji je preživio smjenu vlasti. Na isto upozorava i Veldin Kadić s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji se za RTV Slon pita kako pokret izrastao iz otpora Vučiću može ostvarivati iste regionalne ciljeve s ljudima koji su tu vlast podržavali.
Pravi test tek dolazi
Profesor međunarodnih odnosa Adnan Huskić upozorava da je za konačne zaključke rano. Specijalne veze predviđa Dejton, ali je, kako kaže, ključno da ne ugrožavaju institucije Bosne i Hercegovine. Najveću promjenu Huskić očekuje u odnosu Beograda i Dodika, a Jovo Bakić iz Studentske liste ranije je, kako za Al Jazeeru Balkans podsjeća Biševac, govorio da će politika prema BiH biti potpuno drugačija.
Mioković test svodi na jedno pitanje: kako će se „nova“ Srbija odnositi prema Miloradu Dodiku. Program na to ne odgovara.
Pružena ruka koja izostaje od rata
Program koji na prvi pogled djeluje previše jednostavno za svu složenost međunarodnih odnosa sigurno nije ponudio jedno: optimizam za stanovnike Bosne i Hercegovine koji ne žive u Republici Srpskoj. Taj optimizam, iskrena saradnja, pružena ruka i komšijski odnos ono su što Bosna i Hercegovina očekuje, a ne dobija, od završetka rata. Rata u kojem je Srbija pod vodstvom Slobodana Miloševića, najblaže rečeno, obilato učestvovala.
Uz povremene bljeskove političkih opcija koje su otvorenije govorile o pomirenju, saradnji i priznavanju ratnih zločina, ali nikad genocida, Srbija se prema Bosni i Hercegovini ponašala upravo onako kako je napisan i „Studentski plan“: površno, s manjkom poštovanja i s težnjom da se što više miješa u unutrašnje uređenje nezavisne države. Države koju su politički projekti, od Načertanija i Memoranduma SANU do „srpskog svijeta“, vidjeli kao dio srpskog prostora, a ne kao susjeda.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare