Zbog nezadovoljstva i navodnog nemara u procesu liječenja oboljelih od COVID-19 u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu neke porodice preminulih najavljuju tužbe. Tvrde uskraćena su im prava za informacije o stanju njihovih najmilijih, oduzeti mobilni telefoni pacijenata, nedostupni medicinski kartoni liječenja nakon smrti. Iz Kliničkog centra danas odgovaraju da daju informacije o stanju oboljelih od COVID-19, ali napominju da se s obzirom na težinu bolesti klinička slika jako brzo mijenja.

Mirela Palić i njeno dvoje maloljetne djece dijele sudbinu hiljada drugih porodica u BiH koje su zbog COVID-19 ostale bez najmilijih. Tvrdi da joj nikada nije dat medicinski karton njenog supruga, da joj je po prijemu vraćen njegov mobilni telefon, da nikada od tada nije mogla redovnim putem stupiti u kontakt sa medicinskim osobljem i znati kakvo je njegovo stanje niti tok njegovog liječenja.

“Čovjek nije bio intubiran, nije bio na respiratoru, bio je samo na kisiku i mogao je da vrši neku vrstu komunikacije sa mnom, međutim oni su rekli apsolutno ne”, kaže Palić.

Sa Kliničkog centra odgovoraju da je pravilo da u jedinicama intezivne njege ne dopuštaju upotrebu mobilnog telefona.

“Ja razumijem familiju, i ja imam porodicu, i svi bi htjeli da mi 24 sata budemo dostupni za sve detaljne informacije, ali to je prosto nemoguće”, poručuje Lejla Vidović.

“Sve osoblje naše koje imamo, koje su invalidi druge kategorije, a imamo ih puno, njih ne možete staviti ni na jedno teško radno mjesto. Stavili smo sad po dvoje na te odjele i oni će biti naravno zaštićeni i boravit će u prostoru gdje će doktori u određeno vrijeme nailaziti i davati podatke o stanju određenog pacijenta”, dodaje Sebija Izetbegović.

O stanju supruga Mirela Palić se, tvrdi, informisala privatnim vezama. Nekoliko puta je, kako kaže, vraćena sa kapija Kliničkog centra, a protokol je prekršila onog dana kada joj je javljeno da je intubiran.

“Budući da sam ja saznala da je on to jutro intubiran, meni je doktor rekao da je on intubiran već dva dana, znači informacije koje sam ja dobila nisu tačne bilo sa strane mog kontakta ili doktora. On je već bio intubiran dva dana vrlo kritično, prebačen na Staru hirurgiju gdje su najgori slučajevi. Zašto je on gore predugo, zašto mi se niko nije javljao? Zašto su mi branili da nakon tri dana, nakon što je primljen, da ga posjetim, zašto je sa Infektivne prebačen u Staru hirurgiju imam toliko pitanja , a nigdje odgovora niti može ko da mi da odogovor”, navodi Palić.

Jedine odgovore koje je dobila jeste odbijenica za vršenje obdukcije tijela preminulog supruga. Zbog svega sprema i tužbu, a putem društvenih mreža spojila se i sa ostalim porodicama sličnih iskustava.

“Moj plan je bio da se oko mene skupi što više porodica i da podnesenom grupnu tužbu, ako ne dođe do toga ja u ovo idem sasvim sama samostalno. Tužba je protiv Kliničkog centra, mislim da je došlo do velikog nemara, zato što vjerujem, kao i mnogo nas, da su respiratori apsolutno pogrešni“, ističe Palić.

Za razliku od porodice Palić, priliku da se izvrši obdukcija tijela preminule imala je porodica Kanlić. Njihova majka Advija je prva žrtva COVID-19, a više od godinu dana porodica i dalje čeka na konkretne poteze. Sadašnje vrijeme karakterišu kao horor neviđenih razmjera okrivljujući sistem.

“Godinu dana je prošlo od smrti moje majke, a sad kad vidim sve te slučajeve i moju majku, mislim ne može ničija bol porediti , svakom je njegova bol najteža, ali ja sam imala tu, ne znam je li to sreća ili kako već da objasnim, da mi majka bude sa mnom ali da mi nije pružena pomoć, ti ljudi su bili hospitalizovani ali ništa nisu dobili od toga”, kaže Ehlimana Kanlić.

“Ja idem do kraja. Njega ništa ne može vratiti. Ja sam ostala bez njega, djeca su ostala bez oca, roditelji su ostali bez sina, ali možda ovo sve može da uzdrma pojedince, da se preplaše i da shvate da nas ima koji se ne plašimo izaći u javnosti i reći sve što se desilo, tako da se ne ponovi”, poručuje Palić.