Kako se vratiti i živjeti na mjestu gdje je počinjen genocid, gdje su im ubijeni najmliji, znaju samo oni koji su preživjeli genocid. Jedan od njih je Sejdalija Suljić.
11. jula 1995. bio je u autobusu koji je iz Potočara vozio prema Kladnju. Tada sedmogodišnjak. Preživio je genocid. Prije 11 godina vratio se u svoj grad, zasnovao porodicu. U Srebrenici radi kao učitelj.
“Ja sam došao ovdje da posnosno kažem da je ovo moj grad, moji ljudi, moje sve. Sada je težak život, mislim, nije nikome lagano u čitavoj državi, pa tako i ovdje u Srebrenici. Ali eto, trudimo se, ali eto došao sam vamo, vratio se jer sam imao volju, vuklo me je nešto što bi rekao naš narod. Došao sam svojom voljom kada sam završio u Tuzli fakultet, došao i ovdje radim. Ovdje mi je prvo radno iskustvo i nisam se pokajao niti jednog trenutka”, kaže Sejdalija Suljić.
Oca je izgubio na početku rata. Njegove posmrtne ostatke još nije našao.
“Do danas dan nikoga od tih ljudi koji su bili u njegovoj grupi nisu pronašli. Imali smo neke podatke da su tijela bačena u rijeku Drinu i da sad ko zna i Bog sami zna gdje voda odnese i kako su njihova tijela završila”, kaže.
Za Suljića, ali i mnoge druge povratnike sjećanja su još svježa. Tokom godine je lakše, priča nam, okrenu se obavezama, ali kako se blizi 11. juli sve je teže.
“Da je teško, jeste. Svaki juli kad dođe, mi imamo tu svakakve nekakve pripreme i psihičke za sve ovo što preživljavamo. I novinari i ljudi koji dođu sa strane svaki put probude tu neku uspomenu na 11. juli na dženazu i na sva stradanja koja smo prošli”, kaže Suljić.
Ljubav prema rodnom mjestu učini da se navikneš na sve teškoće. Iako je život u Srebrenici opterećen brojnim problemima, ova porodica hrabro korača, i nigdje ne planira odavde ići.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!