"Svjesno me mrcvare": Član ubijene porodice iz Foče ogorčen kako je urađena ekshumacija u Crnoj Gori

Ferid, jedini preživjeli član porodice Klapuh iz Foče, koja je mučki ubijena početkom jula 1992. godine u Plužinama kada su u Crnoj Gori pokušali da nađu spas od rata, više od 33 godine čeka da ih pronađe i sve zajedno dostojno ukopa u Sarajevu.

Osim toga, Klapuh čeka i pravdu, odnosno da Bosna i Hercegovina pokrene postupak protiv dvojice osuđenih u Crnoj Gori za ovaj zločin – bh. državljana Radomira Kovača i Zorana Vukovića, koji i danas žive u Foči.

"Vijesti" su poslale pitanja Komisiji za nestala lica, Centru za sudsku medicinu KCCG ali i Institutu za nestale osobe Bosne i Hrcegovine, ali odgovori i pojašnjenja oko ekshumacije nisu stigli.

Osim toga, nisu stigli ni odgovori institucija u kojoj je fazi odluka Tužilaštva BiH o tome da li će konačno pokrenuti postupak protiv Kovača i Vukovića u BiH budući da im je lani Ministarstvo pravde Crne Gore, preko međunarodno-pravne pomoći, poslalo kompletan predmet sa dokaznom građom prikupljenom tokom sudskog postupka polovinom 90-ih godina pred Višim sudom u Podgorici.

Ferid Klapuh kaže da je rezigniran načinom kako je urađena ekshumacija ljetos u Nikšiću, tvrdeći da do greške ne bi ni došlo da su se pravilno i detaljno pripremili za taj postupak.

"Da su samo pogledali obdukcioni nalaz, koji se nalazi u sudskim spisima, znali bi da je čeljust pomjerena zbog metka. Na osnovu toga su mogli tokom ekshumacije da utvrde nepodudaranje, a ne da pogrešnu osobu iskopaju. Imali su, vjerujte, 1.000 načina da uporede", tihim glasom rekao je Klapuh, koji se mjesecima nadao da će iz Haga stići vijesti da je konačno pronašao posmrtne ostatke cijele porodice.

"Poslije godina mrcvarenja, želim samo da ih dostojanstveno pokopam. Rekli su mi da će uskoro ponovo uraditi ekshumaciju na istom mjestu. Vjerovatno su tu i ostaci mog oca. To je nekada bilo groblje. Sada je napušteno, ali ima još ostataka i kostiju, bez oznaka i obilježja. Želim samo da ovo dotjeram do kraja, a predugo sve traje. Od 2016. sam krenuo u institucionalnu borbu kako bih pronašao svoju porodicu. Jako dugo ovo traje. Trpim mrcvarenje, nesposobnost, nestručnost, a možda i svjesno opstruiranje", kazao je Ferid Klapuh.

Sinu i bratu zvjerski ubijene porodice, kako je rekao, preostaje novo čekanje.

"MoraT ću da čekam i dalje", kazao je Klapuh, koji je odlučio da će porodicu zajedno ukopati tek kada pronađe ostatke i njegovog oca Hasana.

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava Bojana Malović kazala je "Vijestima" da, prema informacijama koje imaju od Komisije za nestale osobe, ekshumacija će biti obavljena u martu/aprilu sljedeće godine, kad forenzičari kažu da su vremenske prilike pogodne.

"U januaru će predstavnici komisije i forenzičari imati sastanak i dogovoriti detalje", kazala je ona.

Ona smatra da je problem, koji se odnosi isključivo na ovaj slučaj, odraz dugotrajne institucionalne nespremnosti Crne Gore da se temeljno bavi svim pitanjima vezanim za ratne zločine, uključujući pronalaženje i identifikaciju nestalih.

"Dovoljno govori činjenica da su Smjernice za traženje nestalih lica u Crnoj Gori usvojene tek u julu 2025. godine – više od tri decenije nakon ratova – što jasno pokazuje da ranije nije postojala svijest o potrebi sistemskog pristupa ovom pitanju. Tek usvajanjem Smjernica uvedene su jasne nadležnosti i procedure, uključujući i to ko je, u različitim situacijama, odgovoran za nalaganje i sprovođenje ekshumacije. Upravo je izostanak takvih informacija u predmetu Klapuh doveo do višemjesečnog "prebacivanja" nadležnosti između institucija o tome ko treba da naloži ekshumaciju, što je opravdano produbilo nezadovoljstvo gospodina Klapuh", pojasnila je Malović.

Na pitanje "Vijesti", kako je došlo do toga da se ekshumiraju posmrtni ostaci tri žene, iako su tražena dva ženska i jedan muški, Malović nije mogla da se izjasni, navodeći da o tome tačne informacije mogu dati samo oni koji su obavljali ekshumaciju.

Zločinci bez kazne

Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh iz Foče, početkom jula 1992. pokušali su da izbjegnu u Crnu Goru tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kako bi našli spas, porodica je platila četvorici pripadnika odreda "Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, među kojima je bio i njihov komšija Zoran Vuković, da ih 6. jula 1992. bezbjedno prevezu u Crnu Goru.

Preko granice su prošli sa tri automobila, a porodica je bila u vozilu sa Vukovićem. Pripadnici odreda, zaustavili su se na mostu iznad kanjona Piva, pored brane Mratinje.

Tokom sudskog postupka u Crnoj Gori, utvrđeno je da je prvo iz oružja ubijen Hasan, zatim supruga Ferida, a na kraju njihova ćerka Sena.

Svo troje gurnuti su sa mosta u kanjon Pive dubok više od 100 metara, a dva dana nakon zvjerskog zločina, njihova tijela je uočio putar iz Plužina.

Obdukcijom je utvrđeno da su majka i kćerka bile još žive kada su gurnute sa mosta.

U sudskim spisima, navodi se da su okrivljeni nakon zločina svratili u kafanu na graničnom prijelazu, a tadašnji policajac sa Šćepan polja, kao svjedok u postupku, ispričao je "da ih vidio kako piju i večeraju".

Za trostruko ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela.

Golubović jedini je izdržao kaznu, a ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu.

I pored presude, prve u Crnoj Gori za ratni zločin, pravda nikad nije zadovoljena. Četvorica osuđenih u odsustvu nisu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči.

Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi ako bi im se ponovo sudilo u BiH, jer u matičnoj zemlji ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori. Osim toga, BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine neće izručiti Podgorici.

Tu je riječ o standardnoj krivičnopravnoj praksi da zemlja ne izručuje svoje državljane drugim zemljama radi suđenja za ratne zločine. S druge strane, BiH ne prihvata suđenje u odsustvu (kakvo je bilo u Crnoj Gori) i shodno tome ne bi mogla izvršiti presudu suda u Crnoj Gori već započeti postupak u BiH (što je ponovo sporno obzirom da je načelno u suprotnosti s načelom "ne bis in idem" odnosno "ne o istoj stvari dva puta") što zapravo znači da osobama, kojima se o istoj stvari već sudilo u BiH ne može se opet suditi za isti predmet.

Opširnije na portalu Vijesti.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad