Prije dva dana, u Generalnoj skupštini UN-a, usvojena je Rezolucija o Srebrenici. 11. juli je proglašen svjetskim danom sjećanja na genocid.

Rezolucija niti jednom riječju, niti rečenicom ne spominje da je krivica kolektivna. Upravo suprotno – krivica za zločin genocida je individualizovana. Prije i poslije glasanja tenzije do krajnjih granica, ‘zaraza ludilom’. U entitetu Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i susjednoj Srbiji.

Nekoliko časova do glasanja o rezoluciji. Srebrenica. Vlada Republike Srpske i radikalni potez. Prijedlog drugom entitetu BiH, Federaciji – ‘razdruživanje i miran razlaz’.

Ako ‘oni nas smatraju genocidnim, nemamo šta raditi skupa’. Nema nikakvih sukoba, nema secesije, mirno razdruživanje nije secesija! Zabijen je ekser u kovčeg BiH, opasne su poruke koje je vođstvo Republike Srpske poslalo iz grada gdje je prije 29 godina počinjen genocid.

A preko plota – u Srbiji kolektivna histerija, u organizaciji “vlasnika” te države. Vučić, nakon glasanja u Generalnoj skupštini UN-a reče da se otvorila Pandorina kutija na Balkanu, a potom da su se usvajanjem Rezolucije o Srebrenici ‘vinuli u visine’. Kako?

“Vlasnik” Srbije krenuvši u Njujork , uz prikladnu ‘prvu damu’, Dodika, pomolio se Bogu. Uz blagoslov patrijarha. A nakon tog blagoslova patrijarha, opet, Bogom kažnjive, Dodikove prijetnje! Potom protest Parlamenta entiteta, gdje on šefuje, državama UN-a.

Istog dana – mrtvački sanduk, opelo i sahrana demokratije, pred entitetskim parlamentom. Laka joj crna zemlja na svakom pedlju ove države BiH. Ovdje je davno preminula !

I ovo nije sve…

A osoba koja će vas voditi kroz Tačku na 7 zna da nije bila, zna da nije i zna da nikad neće biti pripadnik nikakvog genocidnog naroda. Srpkinje i Srbi nisu genocidan narod. Niti će ikada biti. Genocid u Srebrenici je počinjen. Počinili su ga pojedinci. Osuđeni u Haškom tribunalu.

Sa vama je Suzana Stambol.