Izvršna i zakonodavna vlast bi trebala i morala biti transparentna, otvorena ka javnosti kojoj bi trebala omogućiti pristup informacijama koje se od nje zahtijevaju. U teoriji to izgleda tako, ali u praksi je situacija sasvim drugačija. Zakonsko rješenje kojim je to omogućeno, a to je Zakon o slobodnom pristupu infomacijama koje je aktuelna vlast na novu Bosne i Hercegovine usvojila prošle godine, stvari je umjesto ka boljem vratio unazad, ukazuje struka za N1. Nevjerovatnim se čini podatak da se ovo zakonsko rješenje tretira kao evropsko, a ono je zapravo, upozoravaju stručnjaci, sve samo ne to.  No, tu nije kraj nevjerovatnim slučajevima u Bosni i Hercegovini pa tako Vlada Federacije BiH ne poštuje ranije potpisane memorandume.

Za novinare, a potom i javnost kojoj novinari plasiraju vijesti i informacije ključno je imati tačne podatke iz institucija izvršne i zakonodavne vlasti u BiH. Nedavni slučaj koji je izazvao enormno interesovanje javnosti bila je nabavka novih službenih vozila za potrebe federalnih zvaničnika. N1 nikada nije dobio tražene odgovore iz Vlade FBiH, a iz Transparency international u BiH su naveli primjer potpisanog sporazuma sa Vladom FBiH koja je većinom ostao samo na papiru.

“Mi smo podnijeli inicijativu prema svim vladama i parlamentima u BiH da objavljuju radne materijale kako bi građani zanli o čemu će se diskutovati. Neki od njih poput Vlade FBiH su se pismeno obvezale da će to raditi. Međutim, nekada to rade, najčešće ne rade i onda ih mi moramo podsjećati na ono što su pismeno obećali”, rekao je za N1 Edo Kanlić iz Transparency international u BiH.

“Ako krenete sada tražiti podatke dobit ćete za dvije godine, kada oni nisu relevantni”

Oni koji traže informacije susretali su se sa mnogo problema, odnosno nije udovoljeno njihovim zahtjevima.

“Vrlo rijetko se dobiju tražene informacije i čini mi se od tematike do tematike. U većini slučajeva dobijemo odgovore vlasti. Međutim, tamo gdje su upitne informacije i procesi, odnosno dokle se došlo sa realizacijom projekata i unaprjeđenja i slično, vrlo često se zna desiti da ne dobijemo odgovor kada tražimo osjetljivije podatke o onome što nije realizirano ili što se stavlja pod tepih”, istakao je Hasan Kamenjaković iz Centra civilnih inicijativa za N1.

Kako je teško dobiti adekvatne podatke ilustrovao je ovako:

“Ako krenete sada tražiti podatke dobit ćete za dvije godine, kada oni nisu relevantni barem u slučajevima kada su oni sporni. Nažalost, zaista nažalost.”

Elma Karišik jedna je od članica projekta “Nemam štelu” koji upravo vrši monitoring zapošljavanja u javnim institucijama i njima je najvažnije da dobiju odgovore na pitanja odnosno da institucije budu transparentne i otvorene

“Koliko će vlast biti otvorena – stvar ličnog izbora nositelja funkcije”

“Ukoliko postavljate lakša pitanja dobit ćete odgovor i oni će se pohvaliti da rade vrlo transparentno, otvoreno i da sarađuju sa građanima. Ali ukoliko postavite konkretna pitanja, pitanja iz nadležnosti, pitanja pogotovo o korupciji i zapošljavanju u javnom sektoru, koga i na osnovu čega zapošljavaju – e to su pitanja na koja nećete dobiti odgovor. Ukoliko i dobijete odgovor, to su ograničeni odgovori, odgovori koji puno toga skrivaju i moram reći da na osnovu svog kratkog iskustva u vezi sa projektom ‘Nemam štelu’ jako sam razočarana u institucije s kojima sam imala priliku sarađivati”, istakla je ona.

Također, objasnila nam je kakva pitanja postavljaju institucijama.

“Kada pitamo o zapošljavanju, koliko su ljudi zaposlili u mandatu, pogotovo koliko su ljudi zaposlili po osnovu ugovora o djelu, odnosnu ugovora o privremenim-povremenim poslovima koji zapravo imaju karakter ugovora o radu, e to su pitanja na koja ćete teško da dobijete odgovor”, rekla nam je Karišik.

Oni koji budno prate šta vlade i parlamenti rade kako u BiH, ali i u regionu ističu da politička nestabilnost i česti izborni procesi u dijelu zemalja regiona otežavaju razvoj politika otvorenosti i transparentnosti. Kako je navedeno u istraživanju “Otvorenost izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini i regionu” dolazimo u situaciju da to koliko će vlast biti otvorena prema građanima/kama ostaje stvar ličnog izbora onih koji je čine.

“Prema Regionalnom indeksu otvorenosti, najbolje rezultate među vladama u regionu postigle su Vlada Sjeverne Makedonije sa 78,33% i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (BiH) sa 74,93% ispunjenih indikatora otvorenosti. Nakon njih, slijede Vlada Crne Gore sa 61,39% i Vlada Republike Srbije s 54,94%. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), kao i Vlada Autonomne pokrajine Vojvodine, zadovoljava 37,77%, a Vlada Republike Srpske 36K,48%, tek oko trećine zadatih kriterija otvorenosti. Kada je u pitanju otvorenost ministarstava, najbolje rezultate u prosjeku ostvarila su ministarstva u Sjevernoj Makedoniji sa 64,36% ispunjenih indikatora otvorenosti, slijede ministarstva u Srbiji s rezultatom od 56,54%, Crnoj Gori s 53,99% i Bosni i Hercegovini s 37,76%. Organi uprave najotvoreniji su u Sjevernoj Makedoniji, gdje u prosjeku zadovoljavaju 58,09% kriterija otvorenosti, dok u ostalim zemljama zadovoljavaju ispod polovine zadatih kriterija otvorenosti: Crna Gora 40,72%, Srbija 36,28% i Bosna i Hercegovina 33,99%”, navedeno je u izvještaju čiji kompletan sadržaj možete pročtiati OVDJE.

“Naše javne institucije nisu proaktivne u smislu publikovanja javnih informacija”

Najbolji pokazatelj otvorenosti i transparentnosti institucija ogleda se kroz Zakon o slobodnom pristupu informacijama (ZOSPI) koji je prije godinu dana doživio izmjene od aktuelne vlasti na nivou BiH. Borka Rudić, generalna sekretarka Uduruženja BH novinari za N1 je detaljno govorila šta je  ključni problem u dobijanju javnih informacija u BiH.

“Mi nismo u ovoj godini zahtjev u vezi sa pristupom informacijama koji se odnosi na javne institucije i poteškoće novinara da dođu do tih informacija. Imali smo jedan upit jedne nevladine organizacije koja je pokušala saznati koliki je tiraž jedne dnevne novine u BiH jer nisu iz te dnevne novine htjeli da daju podatke. Ta organizacija je radila jedno istraživanje u vezi sa tiražom i objavom javnih konkursa. Imamo situaciju u kojima novinari i mediji nemaju pristup javnim informacijama, a s druge strane imamo primjedbe da novinari i mediji nisu dovoljno transparentni prema javnosti odnosno onima koji od njih traže informacije. Šta je ključni problem u dobijanju javnih informacija u BiH. To je činjenica da naše javne institucije nisu proaktivne u smislu publikovanja javnih informacija. Prema ranijem zakonu o pristupu informacijama, sve organizacije, javne institucije i tijela imali su obavezu da objave javne informacije na web stranicama i da ih učine lako dostupnim javnosti, građanima pa i samim novinarima. Međutim, oni to nisu radili. Nisu imali čak ni spisak informacija koje su postavili koji su u vlasništvu tog organa. To je posljedica razumijevanja javnosti i informacija, transparentnosti prema javnosti od strane javnih institucija koji smatraju da su javne informacije njihovo vlasništvo, a ne javno dobro i tu je osnovni problem sa pristupom informacija u BiH”, objasnila je Rudić.

Sada se, navodi ona, pojavio problem sa novim ZOSPI-jem koji je prošle godine usvojen.

“Novi zakon na nivou države koji se odnosi na pristup informacijama i koji je na nivo pravila uzdigao postulat o zabrani objavljivanja nekih informacija. To je potpuno suprotno u odnosu na to kakav je bio prethodni zakon gdje je objava javnih informacija i lagan pristup tim  infomacijama bilo pravilo, a ograničenja pristupa informacijama su bila izuzeci”, istakla je.

Također je objasnila šta su manjkavosti ovog ZOSPI-ja u odnosu na prethodni.

“Poseban problem u BiH imamo na državnom nivou zbog činjenice da su iz novog zakona o pristupu informacijama izostavljeni ombudsmeni kao institucija kojoj se mogu žaliti građani ukoliko im organi nisu dozvolili pristup određenim informacijama. Koliko ja znam još uvijek nije formirano tijelo koje će se baviti žalbama građana pri Ministarstvu pravde BiH što znači da mi nemamo tijelo kome se možemo žaliti ukoliko nam odbiju pristup određenim informacijama iz javnih institucija. Generalno govoreći pristup informacijama u posjedu javnih organa je otežan. Institucije naročito skrivaju one informacije istraživanja određenih tema kao što su teme korupcije, kriminala, javnih budžeta, raspodjele javnih budžeta, informacije o javnim tenderima itd”, navela je ona.

Koliko je važna uloga ombudsmana ukazali su i iz Transparencya u BiH.

“Prema iskustvu Transparency internationala još uvijek pristup informacijama, odnosno sloboda pristupa informacijama nije na zadovoljavajućem nivou. Prošle godine samo dobili novi Zakon o slobodi pristupa informacijama i u praksi se pokazalo da građanima nije olakšan pristup javno dostupnim informacijama s obzirom na to da u slučajevima kada su uskraćene pristup informacija izjavili smo žalbe. Dugo vremena nakon toga nismo obaviješteni o odlukama drugostepenog organa čime se krši trenutni zakon. Ono što je propušteno da se uradi jeste da se na adekvatan način reguliše drugostepeni postupak, a ono što vidimo u praksi jeste da će biti potrebno niži zakone, entitetske uskladiti sa državnim. Po pitanju proaktivog objavljivanja informacija i dalje nije na zadovoljavajućem nivou. Institucije i dalje ne objavljuju nacrte zakona koji će biti u procedurama prije samog glasanja kako bi građani imali priliku da vide o čemu će se glasati i možda daju doprinos unaprjeđenju tih rješenja. To se u praksi ne dešava. Vijeće ministara BiH i Ministarstvo pravde koje je upravo taj argument davalo kao najvažniju izmjenu državnog zakona, omoogućavanje prokativne transparentnosti. Čak ni Ministarstvo pravde BiH ne objavljuje nacrte zakona koje oni predlažu. U praksi je mnogo prostora za unaprjeđenje. Vidjeli smo da se uloga Ombudsmana za ljudska prava smanjila po novom državnom zakonu, a možemo reći da je ta institucija bila na usluzi građanima kada bi njima bilo uskraćeno pravo na pristup informacijama”, ukazao je Kanlić.

Državni parlament u oba doma na nivou BiH je usvojio ZOSPI i vrlo mali broj drugih zakona u BiH u ovoj vladajućoj garnituri. O transparentnosti i otvorenosti regionalni stručnjaci su se bavili u analizi “Otvorenost zakonodavnih institucija u Bosni i Hercegovini i regionu”.

“U Bosni i Hercegovini, Parlamentarna skupština BiH ispunjava 56,8% indikatora otvorenosti (Dom naroda ispunjava 56,76%, a Predstavnički dom 56,84%). Za BiH i Srbiju karakteristično je da parlamenti na državnom nivou ostvaruju bolje rezultate u poređenju s parlamentima koji funkcionišu na nivou pokrajina i entiteta. Skupština Autonomne pokrajine Vojvodine ispunjava svega 24,86% indikatora otvorenosti, dok Narodna skupština Republike Srpske ispunjava 40,94%, a Parlament FBiH 37,07% indikatora otvorenosti (Predstavnički dom Parlamenta FBiH ispunjava 38,16%, a Dom naroda Parlamenta FBiH 35,99%”, navedeno je u izvještaju kojeg možete pročitati OVDJE.

“Zakoni usvojeni prije 20 godina bolji nego današnji”

Za stručnu javnost slučaj usvajanja novog ZOSPI-ja u parlamentarnoj proceduri je nevjerovatan jer je ovo zakonsko rješenje lošije negp što je bilo prethodno.

“Problem je što je Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou države je usvojen kao dio evropskog paketa zakona koji su nama omogućili dobijanje statusa kandidata i to je apsurdno. To je zakon koji je dobio negativne ocjene same Delegacije EU i u BiH i institucije ombudsmana u BiH i onda je u istom tom tekstu usvojen u državnom parlamentu uz napomenu da će se kroz godinu dana ukoliko se analizira i primijeti da se zakon ne može primjenjivati, da nije olakšan pristup javnim informacijama vršiti njegova revizija odnosno izmjene. Prosto je nevjerovatno da se usvaja zakon kao dio evropskog paketa pa se traže njegove izmjene. (…) Nažalost, mislim  da smo 2001., 2003. kad su doneseni zakoni na entitetskim i državnom nivou bili u mnogo povoljnijem položaju nego danas što jesmo”, objasnila je Rudić za N1.

Probleme sa ZOSPI-jem imaju i na projektu “Nemam štelu”, odnosno on se ne provodi onako kako bi trebao.

“ZOSPI predviđa da vi kada dobijete rješenje kojim se odbija informacija onda su oni dužni da vas informišu o instituciji kojoj se možete obratiti u predviđenom roku i sa tačnom adresom i adresom ombudsmana. Mi ništa ne dobijamo nego samo prigovor u roku od osam dana i to instituciji koja nam je izdala rješenje”, objasnila je Karišik.

Povjerenje javnosti u rad institucija se zasniva da one budu transparetne i otvorene, što, kako je ukazano od struke i nije slučaj, a stvari poput zakonskih rješenja trenutnog ZOSPI-ja nam ukazuju da umjesto da se stvari poboljšavaju, one su unazađene.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad