Tri decenije Dejtonskog sporazuma: 'Dosta je priče o ratu', poslijeratne generacije pod teretom 90-ih

Odrasla u Mostaru, gradu koji je tokom ratnih devedesetih bio poprište žestokih sukoba, Ella je pohađala škole koje i danas dijele djecu prema etničkoj liniji.

"Nametalo se da se opredijeliš, za jednu ili drugu stranu. No, bila sam buntovna i nisam pristajala, jer sam imala osjećaj da bih iz sebe iščupala dio korijena", kaže 29-godišnja Ella za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Bosna i Hercegovina obilježava godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je 21. novembra 1995. uspostavljen mir, nakon gotovo četiri godine rata.

No, osim što je zaustavio stradanja, taj sporazum donio je BiH etnički podijeljen, ispolitiziran obrazovni sistem, s različitim nastavnim planovima i tumačenjima događaja iz proteklog rata.

Simbolom podjela u školskim klupama postao je obrazovni sistem u centralnim i južnim dijelovima zemlje, u kojima je prisutan fenomen "dvije škole pod jednim krovom".

Riječ je o školama u kojima, po različitim nastavnim programima, djeca bošnjačke nacionalnosti nastavu pohađaju u jednom dijelu, a učenici hrvatske u drugom dijelu zgrade.

Dijete 'mješovitog braka'

Prisjećajući se đačkog doba, Mostarka Ella kaže da se na nastavi nije mnogo učilo o ratu 90-ih, niti konkretnim podacima poput Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Bilo je to vrlo sterilno. Spominjalo se kad se rat desio i kad je potpisan Dejton, i to je to. Nije bilo priče tko je kriv, a ko nevin, dok o zločinima nismo ništa učili. Možda je to bilo i dobro, jer kao društvo nismo imali kapacitete da pristupamo tim temama".

Unatoč tome, podjele su se, kako kaže, osjećale na svakom koraku.

"Pogotovo za mene kao dijete iz 'mješovitog braka'. Odrastali smo kao u bunilu, s nametanjem podjela i da smo pripadnici jedne, druge nacije. Tek sam na fakultetu osvijestila da taj naš Dejtonski sporazum nije demokratski, iako smo to prihvaćali kao stvarnost u kojoj živimo i nismo je preispitivali", kaže ona.

Ella danas radi kao profesorica psihologije i sociologije u jednoj mostarskoj srednjoj školi.

"Donedavno nisam bila svjesna koliko me je taj sistem oblikovao, ali u dobrom smislu, jer su taj inat i bunt ostali u meni i to me motivira da se borim za prave stvari. Danas sam ponosna kako se nisam dala, ali je mnogo mojih vršnjaka 'pucalo' pod tim pritiskom društva".

Ipak, kaže da je situacija u gradu koji je u postejdtonskoj BiH postao sinonim za etničke podjele danas malo bolja.

"Mislim da ta prisilna podjela najviše dolazi od sistema. Bolnice su nam podijeljene, škole, vrtići i sve što vam padne na pamet imamo udvoje, samo MUP je jedan", kaže ona.

Zbog moratorija Vijeća Evrope, učenici osnovnih škola u BiH do 2018. nisu učili o ratu, dok im je u današnjim udžbenicima različito interpretiran.

Dvadesetogodišnji Aljoša iz Banjaluke ističe da obrazovni sistemi u BiH predstavljaju različite verzije i perspektive rata iz 90-ih. No, tvrdi da su mladi izloženi i većim utjecajima, iz drugih izvora koji bez ikakve zadrške promoviraju podjele.

"Smatram da je mnogo jača doktrina vladala neposredno poslije rata i da je u nekim ruralnim sredinama i dalje prisutna. Međutim, u urbanim sredinama ne osjeća se tolika polarizovanost", kaže Aljoša.

Smatra da razdvojene škole mlade nisu oblikovale na loš način, ali ih nisu ni ujedinile.

"Trebalo bi da postoji jedinstveni nastavni plan i program koji bi mladima ponudio jedinstvenu sliku historijskih događaja i društvenog konteksta. Međutim, u sadašnjoj političkoj klimi sumnjam da bi takav program mogao zaživjeti", ističe Aljoša.

Cijelu priču pročitajte ovdje.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad