Trideseta je godišnjica početka opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine. No, i danas se negiraju zločini, veličaju ratni zločinci, prisutan je govor mržnje. Podsjećanje na zločine, način je borbe protiv zaborava, poruke su današnjih manifestacija.

Iako je pojedini pokušavaju ponovo napisati, historija Sarajeva već je napisana. Iako šire dezinformacije, istina o opsadi Sarajeva već je zapisana na desetinama hiljada sudskih spisa, poručili su čelnici Mehanizma za krivične sudove.

“Želimo nastaviti naslijeđe, pokazati svijetu da ne možete raspravljati o činjenicama koje je ustanovio sud, nezavisni i nepristrasni sudski mehanizam međunarodnog karaktera”, kazao je Abubacarr M. Tambadou, sekretar MMKS.

“Neki isto kažu, idu toliko daleko da je mehanizam i da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju odgovoran za destabilizaciju regiona. I uprkos tom revizionizmu, moramo biti snažni. Meni je posebno tragično to što revizionizam prihvataju i političke vođe”, kazao je Carmel Agius, predsjendik MMKS.

“Političari uspostavljaju pseudo-naučne komisije kako bi ponovo napisali historiju opsade Sarajevo za političke poene. Građanima Sarajeva se govori da su to sami sebi napravili. Glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca je raširenija sad nego ranije. To je nedopustivo”, istakao je Serge Brammertz, glavni tužilac MMKS.

Prvenstveno zbog preživjelih žrtava ovoga ali i drugih gradova. Jer, opsada Sarajeva, kako su kazali prisutni, bila je ključna za provođenje i ostalih zločina provedenih na teritoriji BiH.

“Da je u bilo kojem trenutku između 92. i 95. sav ljudski, materijalni i kreativni potencijal Sarajeva u bilo kom trenutku između 92. i 95. ponavljam, da je bio oslobođen, ovaj rat bi završio mnogo drugačije, ne bi bilo Srebrenice za početak, ne bi bilo Kapije, mnogo ljudi bi danas bilo živo”, kazao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.

“Ja bi samo poručila negatorima genocida da nas ne mogu umoriti, da nas ne mogu zaplašiti, da nam ne mogu zabraniti da pričamo o onome što smo preživjele i doživjele na kraju 20-og i početkom 21. stoljeća. pod zaštitom UN-a”, kazala je Munira Subašić, Udruženje “Majke enklava Srebrenica i Žepa.”

A probali su tada izbrisati Sarajevo, čitavu jednu zemlju i njen narod. Pokušavaju to i sada, negiranjem onoga što se desilo i destrukcijom rada državnih institucija. Tako borba za ovaj grad i ovu zemlju i dalje traje.

“Upravo zbog toga, danas obilježavajući 30. godišnjicu od početka opsade grada Sarajeva, iz ovog grada, simbola otpora, poručujemo da unatoč svim užasima, nikada ne treba gubiti nadu i da nikada ne treba odustati od borbe za bolje sutra”, poručila je Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva.

Kao što su se borile Olga Sučić i Suada Dilberović. Za šta su dale svoje živote. Bile su prve žrtve kasnije čestih snajperskih hitaca usmjerenih na civile, djecu. A željele su samo normalan život.

“Hiljade je takve djece koje se sjećam koja su na poečtku života bezumlja politike koju neki danas i u BiH i u svijetu ponovo pokušavaju oživjeti. Zato je naša dužnost da toj djeci obezbijedimo normalan život i da konačno poslije 70 godina te destruktivne snage pošaljemo u civilizacijsku prošlost”, kazao je Dragan Stevanović, dopredsjedavajući Gradskog vijeća Grada Sarajeva.

U prošlosti rane su ostavljali geleri od hiljada ispaljenih granata na Sarajevo i snajperski meci, danas izjave u kojima se te rane negiraju. Ali Sarajevo je pobijedilo tada, a trijumfuje i danas, jer ne šuti, jer podsjeća.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad