U Sarajevu je završena iCoDem/24 konferencija, ove godine održana pod nazivom "Palijativna njega u Demenciji". Zdravlje mozga i prevencija demencije; Nasilje nad osobama sa demencijom; Palijativna njega u demenciji samo su neke od tema o kojima smo u Novom danu razgovarali s Osmanom Kučukom - direktorom Centra za demenciju.
Međunarodni Kongres o temi demencije održao se sedmi put. Zdravlje mozga i prevencija demencije su pitanja kojima se bave sve svjesne i orijentisane zemlje svijeta.
“Ovogodišnji Kongres je bio veoma uspješan. Ponovo smo imali multidisciplinarne timove. Govorili smo o mnogo stvari koje tretira palijativna njega u demenciji, a palijativna njega uopće nije formulisana, definisana u bh. regulativi na pravi način. Ona je fokusirana, kao definicija, fokusirana na njegu na kraju života i uglavnom je usmjerena prema onkološkim pacijentima – što u suštini nije palijativna njega koja je puno, puno šira i to je samo jedan njezin segment”, pojašnjava Kučuk.
Ove godine je na iCoDemu/24 prvi put oformljena grupa domaćih stručnjaka iz šest zemalja regiona, okupljeni su stručnjaci iz renomiranih ustanova te je i prvi put iCoDem održan na BHS jeziku.
Svake tri sekunde jedan čovjek postat će dementan
U svijetu se svake tri sekunde javlja novi slučaj demencije, kaže Kučuk. U Bosni i Hercegovini je oko 150 hiljada građana oboljelih od demencije.
“Ti ljudi nemaju apsolutno nikakvu podršku. Govorim o tome da je problem da dođete do dijagnoze, da dobijete valjanu, pravu dijagnozu, a ne onako ‘od čibuka’, i da se nakon toga, ono što je najvažnije, uspostavi postdijagnostička terapija od koje u suštini zavisi koliko ćete kvlaitetno i dobro živjeti, koliko će taj vaš život i kako će on izgledati – i to se ne zasniva na lijekovima. Znči, zasniva se i na lijekovima, farmakološkom pristupu, ali većinu toga nosi nefarmakološki pristup. Upravo radi toga smo i pričali o toj palijativnoj njezi, odnosno šta bi se to trebalo uraditi da se taj sveobuhvatan put osobe koja bude pogođena demencijom, da ima jednostavno riješeno stanje”, ističe Kučuk.
Dodaje da je “Nasilje nad osobama sa demencijom” još je jedna tema koju su obradili učesnici ovogodišnjeg kongresa, a koja je dio palijativne njege.
“To je u većini slučajeva nevidljivo nasilje. Ono što mi ne možemo vidjeti, a odnosi se na zanemarivanje, zapostavljanje, napuštanje tih ljudi, na finansijske zloupotrebe, seksualno nasilje itd. Mnogo je oblika tog nevidljivog nasilja, plus na to sve i vidljivo nasilje. To sve utječe na stanje oboljele osobe, na način da, recimo, porodice direktno utječu na to da li će se pacijent na vrijeme javiti da dobije dijagnozu, pa kad se pacijent javi utječu na to da li će dobiti dijagnozu, da li će ga podržati da on izdrži taj put da bi izradio i napravio sve te pretrage, da bi mogao dobiti dijagnozu, a nakon toga porodica se vrlo često povuče i ostavi pacijenta”, kaže Kučuk.
Povlačenje znači ne davanje podrške pacijentu, a to znači, ističe Kučuk, mijenjanje života.
“Ne može pacijent to sam izdržati, jer to traje godinama. To je težak proces. Smanjuju se kognitivne sposobnosti, svakog dana sve manje možete. Ukoliko provodite sve te terapije, vi nećete tako propadati, taj proces pada će biti daleko usporeniji, imat ćete više prostora i kvalitetniji život. Međutim, budući da vas država ne pokriva, budući da vas sistem ne prepoznaje, onda morate nešto platiti. E to što trebate platiti, onda porodica kaže: ‘Pa , nemamo mi novaca.’ A ujedno koristi njegovu zemlju, koristi mu vikendicu, koristi auto, koristi mu stan, koristi kuću i troši njegove pare s njegovog računa, itd. Neko se tu dosjeti, pa napravi neke ugovore, neko se ne dosjeti. I to su ti oblici nasilja koji drektmo utječu na tu pogođenu osbu. Međutim, utječu i na sistem”, kaže Kučuk.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!