Cyberbulling postao je dio svakodnevnice bh. društva. Uvrede, podsmijeh, prijetnje, sve češće završavaju samoubistvima. Odgovornost niko ne snosi.

Nakon javnog linča, žena iz Banjaluke izvršila je samoubistvo. Prije tog čina, ismijavana je i ponižavana putem društvenih mreža. Prošle godine, iz sličnih razloga, samoubistvo je izvršio i dvadesetdvogodišnji Mladen Dulić.

Nedavno, žrtva internet nasilja bio je i sarajevski kardiolog Emir Solaković. Putem vještačke inteligencije plasirana je lažna vijest da ga je ubila farmaceutska mafija. Kaže, potreslo je to i njegove prijatelje i širu javnost:

“Ne ljutim se ja što su oni to govorili, pozadina toga je da su mene ljudi ubili jer sam ja branio neki čaj. Sama je reklama napravljena da ljudi šok dožive i da to vide”, navodi Solaković.

Krivični zakon BiH ne prepoznaje internet nasilje

Nažalost, čak i ukoliko se prijave, ovakvi slučajevi uglavnom završe u ladici, jer u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine nije definisano internet nasilje. Nije čak ni internet definisan kao javni prostor navodi inspektor FUP-a, Saša Petrović i dodaje:

“Krivična djela iz našeg Krivičnog zakonika su pisana 2003. Ja se sjećam da tada nije bilo interneta u ovom obliku, i Krivični zakon nije mijenjan. Današnja krivična djela se ne mogu uklopiti.”

Nasilje bi se, odskoro, mnogo strožije tretiralo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo.

“Početkom ove godine smo izglasali Nacrt Zakona na Vladi KS, on je ušao u skupštinsku proceduru, međutim zbog određemnih primjedbi javnosti, mi smo to vratili na radnu grupu. Ta rješenja od početka ciljaju ka tome da se zaštite ljudi na internetu”, poručio je ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica.

Da bi se kolektivno trebalo uhvatiti u koštac sa sve učestalijim problemom cyberbullinga, pokazuju brojke prijavljenih slučajeva. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske prošle godine je evidentirala je 65, a ove godine 40 krivičnih djela ugrožavanja sigurnosti, putem društvenih mreža.

“Kada govorimo o objavljivanju spisa, neovlašteno objavljivanje tuđeg spisa, portreta i snimka to je ovo novo krivično djelo u našem Krivičnom zakoniku, koje je nastalo zbog sličnog tragičnog slučaja, govorimo o kazni zatvora do dvije godine, ili u težim oblicima djela možemo govoriti o kazni zatvora do deset godina, ako je dovelo do smrtne posljedice”,  ističe advokat, Aleksandar Jokić.

Osuda nasilja izostaje i u društvu

Sociolog Vladimir Vasić navodi da se deklarativno držimo određenih vrijednosti i normi, a da su odavno pokidane socijalne veze. Nadalje dodaje:

“Sjetimo se zločina u Gradačcu, i tu smo imali ljude koji su online podržavali zločin. Imali smo slučaj u osnovnoj školi Ribnikar, gdje su maloljetnici pravili grupe podrške ubici. Mi u BiH smo se zabavili trivijalnim pitanjima, tuđim problemima, a naši problemi nam kulminiraju na ulici i putem društvenih mreža. To je jedan šamar svima nama.”

Prema mišljenju mnogih, u online sferi vlada potpuna anarhija. Uporedo, stiže i vještačka inteligencija, za koju nismo ni svjesni šta donosi.

“On je semantički, sintaktički nevjerojatno nalik ljudskom razgovoru, što ne znači da je on faktički točan i nitko to ne obećava. Čitav taj model na kojem je izrađen, taj dio tehnologije je tek u svojim začecima. Možemo zamisliti kako će izgledati za 5, 10 godina”, navodi izvršni urednik BUG-a, Dragan Petrić.

Stoga bi se, prema riječima struke, trebalo što prije pozabaviti regulacijom ove oblasti. No, ukoliko se bude čekalo kao i u slučaju uvrštavanja internet nasilja u Krivični zakon, posljedice mogu biti ogromne.