Ulaze u minska polja i rizikuju život da bi spasili tuđi - zakon ih tretira kao "izviđače"

Istovremeno, BiH je i dalje jedna od zemalja u Evropi najviše pogođenih minama. Ključno pitanje ostaje – ko će očistiti preostala minska polja ako iskusni demineri napuštaju ovaj posao? O tome se govorilo u emisiji Novi dan, gdje su gosti bili deminer Amir Mehanović, direktor BHMAC-a Enis Horozović i predstavnik Ministarstva civilnih poslova BiH Mijo Pranjić.

“To je meni rutina, ali psihički je težak posao”

Amir Mehanović, koji se deminiranjem bavi od 1997. godine, kaže da je opasnost sastavni dio njegovog svakodnevnog života.

“Ja sam u deminiranju bio od maja 1997. godine. To je uvođenje humanitarnog deminiranja kroz međunarodne organizacije, konkretno Ronco, gdje sam imao prvo zaposlenje. Kad me pitate kako danas razmišljam – poslije 30 godina, to je meni rutina. Nekome je to strašno, ali ja znam proceduru i znam šta me očekuje.”

Ipak, naglašava da je psihički pritisak ogroman.

“Posao je opasan, ali i psihički težak. Ja sam doživio stradanje na deminerskom radilištu. Nisam dobio strah, ali nisam mogao spavati jer je čovjeku otkinulo nogu. Poginuo je na sedam metara od mene. To su stvari koje ostaju.”

Dodaje da su i uslovi rada izuzetno teški.

“Pritisak je konstantan – vremenski uslovi, teren, opterećenje. Konfiguracija Bosne i Hercegovine je takva da su mnogi tereni izuzetno teški za pristup. To nije lagan posao.”

“Nemam ni dana beneficiranog staža”

Jedan od najvećih problema, kako ističe Mehanović, jeste nepostojanje beneficiranog radnog staža, iako zakon to predviđa.

“2002. godine je usvojen zakon o deminiranju i tu piše da ima beneficirani radni staž – četiri mjeseca na godinu dana. Ne piše nigdje izuzeća. A ja, na primjer, nemam dana beneficije radnog staža. Niko nikad nije uplatio.”

Objašnjava da postoje i sudske presude koje potvrđuju pravo na beneficirani staž.

“Ima pravosnažna presuda da izvođači i viši referent kontrole kvaliteta trebaju imati uplaćena četiri mjeseca. To je uslov za poslovanje – da se demineru uplati staž.”

“Zakon ih nije prepoznao kao deminere”

Direktor BHMAC-a Enis Horozović priznaje da je problem u zakonskom okviru.

“Ja se u potpunosti slažem da je to trebalo tako biti. Nažalost, stari zakon o deminiranju nije prepoznao uposlenike BHMAC-a koji ulaze u minsko polje kao deminere.”

Objašnjava da su mnogi radnici formalno vođeni kao “izviđači” ili kontrolori, iako rade isti rizičan posao.

“Imali smo radna mjesta izviđača, viši referent kontrole kvalitete, inspektore, ali to su ljudi koji ulaze u minska polja.”

Dodaje da je u toku pokušaj izmjene zakona.

“Taj zakon je donesen 2002. godine. Mi smo sada stavili prijedlog koji ovo rješava. Već drugi put pokušavamo promijeniti zakon. Nadam se da će biti usvojen.”

Zaboravljeni heroji minskih polja: Demineri u BiH masovno ostaju bez posla i bez prava na penziju

“Uđete u minsko polje – rizik je isti za sve”

Horozović je podijelio i lično iskustvo s terena.

“Bio sam na Golo brdu kod Hadžića. To je katastrofa gdje ljudi rade. Kada sam izašao sa tog radilišta, trebalo mi je kisika, prva pomoć mi je trebala. A zamislite raditi tu svaki dan.”

Ističe da opasnost ne bira radno mjesto.

“Može se desiti da uđete u minsko polje i da na 20 metara neka životinja aktivira minu. Rizik je isti, bez obzira kako ste formalno klasifikovani.”

Država priznaje problem, zakon još čeka

Mijo Pranjić iz Ministarstva civilnih poslova BiH objašnjava da je problem poznat institucijama.

“Važeći zakon iz 2002. prepoznao je samo deminere kao osobe koje neposredno obavljaju razminiranje. Osobe koje izviđaju teren, vrše nadzor i certifikaciju ulaze u minska polja, ali nisu prepoznate kao demineri.”

Dodaje da je sudska praksa već potvrdila rizik njihovog posla.

“Sud Bosne i Hercegovine je pravomoćno presudio da te osobe obavljaju poslove visokog rizika za zdravlje i život i da ulaze u teren s punom deminerskom opremom.”

Novi zakon bi trebao ispraviti tu nepravdu.

“U nacrtu novog zakona jasno smo definisali osoblje koje se bavi deminiranjem, uključujući i izviđače, kontrolore i druge. Međutim, još čekamo mišljenja entitetskih vlada.”

Iznenadna odluka: Norveški demineri odlaze iz BiH

Nejednak tretman deminera

Mehanović ističe da problem nije samo zakon, već i nejednak tretman među deminerima.

“Demineri u Oružanim snagama imaju beneficiju godinama. Civilne zaštite imaju beneficiju. A u komercijalnim firmama to nije slučaj.”

Dodaje da postoje i izuzeci.

“Postoje firme koje plaćaju beneficiju, ali to nije sistemski riješeno. I onda imate situaciju da jedni rade isti posao, a drugi nemaju ista prava.”

Više od 50 poginulih deminera

Horozović je iznio i podatke o stradanjima.

“Nakon rata imali smo 1.782 minska incidenta, 625 smrtnih slučajeva. Od toga je 52 ili 53 deminera poginulo.”

Ovi brojevi dodatno ukazuju na težinu i opasnost posla koji obavljaju.

Opasnost i dalje vreba: Znate li gdje je najviše mina u BiH i koliko je još posla pred deminerima?

Ko će čistiti minska polja?

Dok zakon čeka usvajanje, a iskusni radnici napuštaju sektor, ostaje ključno pitanje – ko će u budućnosti obavljati ovaj posao?

Demineri upozoravaju da bez sistemskog rješenja i adekvatnog priznanja njihovog rada, BiH rizikuje da ostane bez ljudi koji su godinama radili jedan od najopasnijih poslova u zemlji – uklanjanje mina i spašavanje života.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad