Sve je češće zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija s namjerom zastrašivanja, izazivanja bijesa ili sramoćenja onih koji su na meti. S obzirom na slabo procesuiranje počinitelja postavlja se pitanje da li agencije za sprovođenje zakona nisu dovoljno educirane da dokažu nasilje u internet prostoru ili im je za tako nešto neophodna promjena zakonske regulative. A opet bez zakonske druge regulacije u našoj zemlji i nema.

Sve češći pozivi djece i mladih ka besplatnoj savjetodavnoj liniji “Plavi telefon” zbog cyberbullinga. U ovoj i prošloj godini pozivi radi nasilja u digitalnom svijetu 10 puta su češći u odnosu na 2020. godinu.

“Djeca i mladi nam se najčešće obraćaju jer doživljavaju emocionalno nasilje putem interneta, npr. u vidu slanja poruka sa uvredljivim ili prijetećim sadržajima, zbog seksualnog uznemiravanja ili ucjenjivanja, a imali smo slučajeva kada su nas i roditelji pozivali jer njihovo dijete doživljava neki oblik da li ucjena ili uvreda, npr. naprave se profili sa imenom i prezimenom i fotografijama djeteta na internetu i zajedno sa uvredljivim sadržajem”, kaže Maja Kovačević, koordinator Plavog telefona.

Iako cyber nasilje ostavlja digitalni trag, zapis koji bi se mogao pokazati korisnim u procesuiranju i pružiti dokaze, on se gotovo nikako ne procesuira, bez obzira što se brojna krivična mogu počiniti i na internetu kao i van njega.

“Postoje komentari koji su za svaku moralnu osudu, gdje se osobe vrijeđaju tako što im se govori da su manje vrijedne, glupe, ružne. Međutim, ti komentari ne predstavljaju elemente kaznenih djela koja su propisana kaznenim zakonima. Međutim, kada u tim komentarima dođe do prijetnji, tada bi se moglo govoriti o kaznenom djelu ugrožavanje sigurnosti”, navodi Josip Aničić, kantonalni tužitelj u ZHK-a.

Policija ističe da ugrožavanje sigurnosti podrazumijeva krivično djelo samo kada neko nekome prijeti da će ga napasti ili da mu predstavlja prijetnju po život. Bez drugačije propisane zakonske norme, za počinitelje cyber nasilja najčešće nema ni sankcija, a ne vode se ni istrage.

“Ako nema obilježlja nekog krivičnog djela podiže se građanska parnica, a u građanskim parnicima nemoguće je dobiti podatke online kompanija, tako da se vrtimo u nekom začaranom krugu već nekih desetak godina. Potrebno je samo jedno djelo ‘uznemiravanje podsredstvom intreneta’, i još je potrebno definisati internet kao javni prostor“, kaže Saša Petrović, inspektor za cyber kriminal FUP-a.

Bili zagovornici ili protivnici uvođenja novih krivičnih djela u krivične zakone koji bi paralelno mogli ugroziti slobodu govora i medija, činjenica je da je internet prostor u kojem se ljudima dešavaju jednako loše stvari kao i van njega i neophodno je naći načina da se sankcionišu oni koji tim ljudima nanose strah, bol ili patnju.

“Prvo uraditi harmonizaciju zakonodavnog okvira. Uraditi harmonizaciju na nivou države, pa harmonizaciju sa međunarodnim konvencijama. Uraditi za početak nešto što je urađeno u RS gdje su definisana krivična djela koja su počinjena putem komunikacijskih i informacijskih tehnologija. Definisati šta je ciberbullyng kao krivično djelo, šta su sva ona djela koja se već treturaju u EU”, ističe Amela Efendić, direktorica Ureda Sarajevo MFS-EMMAUS.

Internet nažalost ne podliježe regulaciji kao televizije u našoj zemlji jer Regulatorna agencija za komunikacije BiH nije nadležna za platforme koje nemaju redakcijsku ili programsku odgovornost. Od državno regultornog tijela ne možemo očekivati uređeniji prostor na internetu, a ne nazire se ni zakonska regulativa koja bi proširila nadležnosti RAK-a. U Bosni i Hercegovini aktivno djeluje više od 600 portala. Govor mržnje i širenje netrpeljivosti na vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj i spolnoj osnovi na njima u suštini niko ne kontroliše.

“Agencija svjesna činjenice da imamo nedorečen zakonski okvir u proteklih nekoliko godina pristupila je realizaciji određenih projekata koji se odnose na podizanje stepena medijske pismenosti u BiH. Konkretno radili smo projekat ‘Zaštita djece na internetu u sistema dozvola RAK-a’ gdje smo pokušali na veoma popularan način da podignemo svijest građana BiH prvenstveno sa stanovišta pružanja digitalnih usluga, korištenja digitalnih mreža i to”, kaže Boris Kujundžić, rukovodilac sektora za odnose s javnošću Regulatorne agencije za komunikacije BiH.

Propisi u BiH ne sadrže odredbe koje se eksplicitno odnose na zabranu govora mržnje putem interneta. Ukoliko bi se internet definisao kao javni prostor oni koji maltretiraju, ponižavaju i ismijavaju bi u perspektivi bar mogli biti prekršajno odgovorni za ono što čine. No za to je neophodno priznati i prihvatiti internet kao javni prostor.