Vahida Ddelić u genocidu je izgubila muža, 17-godišnjeg brata, sestru i njeno dvoje djece koji su svirepo ubijeni. Njenog supruga Jusufa Delića ubili su pripadnici Škorpiona kod Trnova. Snimak njegove likvidacije obišao je cijeli svijet.

“11. juli nije samo 11. juli, nama je svaki dan 11. juli, samo na ovaj dan smo svi zajedno, patimo zajedno. Teško je živjeti ovakav život, ne daj Bože ni zločincima koji su nama počinili da ovakav život žive. Ne želim nikome da se desi ovo što se nama desilo”, kazala je Delić.

Smatra da u presudi Simatoviću i Stanišiću zločini Škorpiona nisu razmatrani onoliko koliko je trebalo. Ističe da dokazi postoje i nada se da će u idućoj presudi to biti razmatrano, ali…

“Nama niko ne može presuditi. Osobe koje su to počinile ne mogu odležati, ne mogu nam vratiti naše. Ali treba se dokazati da drugi ako bi činili zločin i radili ono što se radilo od 1992. do 1995. znaju da bi se mogli kazniti bez obzira na kojoj su funkciji”, kazala je Delić.

Onima koji negiraju genocid kazala je da se zapitaju kako bi njima bilo da oni pate kao što pate majke koje su izgubile djecu, da ne znaju gdje su, da ih nisu ukopali.

“Teško je pričati. Naša priča Srebreničana kao i moja koja sam izgubila muža u Trnovu, na stravičan način mi ubili brata, sestru i njeno dvoje djece u Potočarima, nijedan papir ne može tu bol ispisati”, zaključila je.