Dekanesa Pravnog fakulteta u Zenici i članica ekspertne komisije za pitanje državne imovine Larisa Velić govorila je na današnjoj sjednici Kruga 99. Odgovarajući na pitanja, Velić je istakla značaj državne imovine, kazavši da se radi o sredstvu za provođenje javne vlasti.

“Značaj državne imovine ogleda se u činjenici da je državna imovina sredstvo za provođenje javne vlasti, te da je usko povezana sa njenim teritorijalnim integritetom i suverenitetom”, kazala je Velić na početku.

“Ustav BiH kao i Protokol i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda garantuju svakoj fizičkoj i pravnoj osobi pravo na mirno uživanje svog vlasništva, pa tako i Bosni i Hercegovini. Međutim, imovinska prava države BiH se negiraju, ugrožavaju a imovina se već u velikoj mjeri oduzima”, dodala je.

Također, poručila je da BiH nema niti jedan propis koji definiše ili štiti državnu imvoinu.

“Osim nekoliko odluka ustavnog suda BiH i Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom nemamo niti jedan propis koji definiše ili štiti državnu imovinu. Čak šta više, državna imovina se tretira entitetskim ili kantonalnim zakonima, a o njoj se staraju kantonalni ili entitetski organi (šumsko, poljoprivredno, građevinsko zemljište, vode, putevi itd.) ili niko. Iz navedenog je vidljivo da na nivou države ne postoji odgovarajuća organizaciona struktura koja bi se starala o toj imovini, već imamo nekoliko institucija koje imaju određena ovlaštenja i obaveze, ali za koje ne možemo reći da su odgovorile ovom zadatku (Ministarstvo pravde, Ministarstvo finansija (Sektor za državnu imovinu), Komisija za državnu imovinu, Vijeće ministara, Parlament BiH i Pravobranilaštvo BiH)”.

Velić je poručila da su niži nivoi vlasti već dobili značajan fond državne imovine.

“Negiranje državne imovine je često povezano sa isticanjem potreba nižih nivoa vlasti, međutim pri tome se ne govori o činjenici da su niži nivoi vlasti već dobili značajan fond državne imovine i to JLS gradsko građevinsko zemljište kao jedan od najznačajnijih resursa, a entiteti i kantoni su dobili svu imovinu stečenu u postupcima privatizacije bivših državnih preduzeća. Imajući to u vidu može se reći da je podjela imovine već izvršena. Prema stavovima negatora državne imovine, BiH bi trebala ostati bez ikakve imovine, osim što bi trebala zadržati nekoliko zgrada koje koriste državne institucije. U ovom kontestu je također potrebno istaći da BiH garantuje za javni dug, da mora provesti restituciju i sve mjere potrebne za ulazak BiH u EU. Bez imovine Bosna i Hercegovina to ne može uraditi”.

“Bitno je također istaći da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće, što znači da se moraju poštovati, čak i ako su suprotne određenim ličnim stavovima. Stavovi ustavnih sudova se u pravilu uvažavaju kao najviši domet pravnog shvatanja koji je iznad političkih stavova, s obzirom da Ustavni sud inkorporira načelo vladavine prava bez kojeg je nemoguće uspostaviti demokratsko društvo. Upravo radi navedenog i činjenice da je do sada Ustavni sud BiH na taj način i djelovao i nije poklekao raznim političkim pritiscima, traži se njegovo reformisanje i isključivanje stranih sudija, a što bi u ovom momentu bilo porazno jer bismo opet dobili instituciju koje ne bi djelovala u skladu sa Ustavom, međunarodnim konvencijama i zakonima, već u skladu sa interesima političkih centara moći”.

Za kraj je poručila da je neophodno da se što prije donese zakon o državnoj imovini.

“Pored navedenog, moramo konstatovati da je još uvijek otvoreno i pitanje državne imovine izvan BiH, koje je trebalo biti riješeno Sporazumom o sukcesiji, te da bosanskohercegovačka preduzeća nisu u mogućnosti da vrate svoju imovinu koja se nalazi u pojedinim državama sljednicama bivše SFRJ. Zaključak: Neophodno je da se na nivou države što prije donese zakon o državnoj imovini, te da se uspostave institucije koje će biti nadležne za staranje o državnoj imovini. Donošenje pomenutih propisa moralo bi uslijediti od strane nadležnih državnih institucija bez daljnjeg odlaganja kako bi se omogućila adekvatna zaštita, racionalno i efikasno upravljanje, te transparentno raspolaganje državnom imovinom. Zadržavanje statusa quo, a imajući u vidu dešavanja na terenu, znači prećutno odobravanje gubitka državne imovine”, istakla je prof. Larisa Velić.