Ovom prilikom nadbiskup Vukšić podsjetio je na korizmeno vrijeme neposredno prije svetkovine Uskrsa, kad se katolici pripravljaju za slavljenje Uskrsa slušanjem Riječi Božje te osobnom i zajedničkom molitvom radi svoje duhovne izgradnje, postom i drugim oblicima odricanja radi samoodgoja te dobrim djelima koja se često naziva i djelima milosrđa radi pomaganja potrebitima. Sve to vjernici čine radi osobnoga preobraženja, to jest radi obraćenja od lošega i rasta u dobromu.

“Korizma nije svrha same sebi. Ona je upućena prema Uskrsu i u njemu nalazi svoje osmišljenje i svrhu. Ona čovjeka pripravlja i pomaže mu da može s povjerenjem i nadom zahvaljivati za primljena dobra, prolaziti kroz kušnje, živjeti svoju patnju i križ, izazove i blagoslove, strahove i nedoumice, suočiti se sa stvarnošću i tražiti rješenja za svakodnevne poteškoće i protivštine. Korizma je vrijeme kršćanskoga nastojanja da se ustane, pride i bude što bliže Isusu Kristu i samim time ona je vrijeme izlaska u bolje, svetije i ljepše. Zato Isus, kao one svoje učenike nekada na Taboru, također danas sve ljude poziva: “Ustanite, ne bojte se!” (Mt 17,8). (usp. Papa Franjo, Poruka za korizmu 2023., 17. veljače 2023.)”, poručio je monsinjor Vukšić.

Istakao je da po Isusovu nauku, nije dopušteno pitanje: tko je moj bližnji, jer svi su ljudi međusobno braća i sestre. Zato je jedino opravdano pitanje: kako ja mogu biti blizu drugima, na koji način ja mogu pomoći te tako sebe učiniti bližnjim?

“Važno je na to podsjećati. I sretna je okolnost što u ovim danima istovremeno poste i katolici, i pravoslavci i muslimani kojima želimo da budu složni i u vršenju dobrih djela”,  kazao je vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.

Naglašava da je u vrijeme porasta broja ljudi u potrebi, potrebno i korisno ponoviti da je Bog stvorio zemaljska dobra da budu u službi svih ljudi i da ta dobra postoje kako bi svaki čovjek mogao živjeti na dostojan način. To je njihova opća svrha.

“I kad se dogodi da neki nemaju što je potrebno, poznat je nauk Crkve da je to često također zato jer su drugi prisvojili što pripada siromasima. Taj nauk je na vrlo lijep i svetački način još u davna vremena sažeo sveti Ivan Zlatousti u riječima: “Ne dati siromasima dio svojih dobara je krasti siromasima, jest lišavati ih samoga njihova života. I što posjedujemo nije naše, nego njihovo”. A slično je pisao i sveti Grgur Veliki:”Kad bilo što dijelimo potrebitima, ne darujemo svoje stvari nego njima vraćamo ono što njima pripada“”, podvukao je nadbiskup Vukšić.

Podsjeća da su dobra djela i milosrđe prema ljudima u potrebi, uz molitvu te post i pokoru, jedan su od tri neizostavna elementa kršćanske pobožnosti i ponašanja, posebice u vrijeme priprave na svetkovinu Uskrsa.

“Dapače, ona su plod molitve i pokore. Ustvari, prema kršćanskom nauku, upravo po tim trima stvarima kršćanska vjera postaje vidljiva i postoji, pobožnost se održava i očituje, a krepost jača i traje. To troje su ustvari jedno i uzajamni su izvor duhovnoga života”, poručio je.

Nadbiskup vrhbosanski ističe da se zdrava osobna pobožnost kršćanskoga vjernika uvijek očituje također u dobroti prema bližnjima te tako uvijek ima i socijalnu oznaku.

“Kad se radi o korizmenim duhovnim vježbama, izričita je želja Crkve da tu pokorničku praksu valja njegovati prema mogućnostima našega doba i raznih krajeva, kao i prema prilikama vjernika te se očekuje da pokora korizmenoga vremena “ne bude samo unutrašnja i pojedinačna nego također vanjska i društvena” (Konstitucija o liturgiji, br. 110). Zato prema ljudima u potrebi uvijek treba biti velikodušan i ne pustiti ih da dugo čekaju na našu blizinu i dar (usp. Sirah 29,8)”,  kazao je u uskrsnoj poruci vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić.