Analiza Kurta Bassuenera
Washington popušta Dodiku: Šta znači američki zaokret za BiH i regiju?

Nakon višemjesečnog lobiranja, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa ukinula je sankcije bivšem predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, što je izazvalo brojne reakcije i potaklo analitičare i stručnjake na špekulacije i raspravu o onom što bi moglo uslijediti na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Mijenjaju li Sjedinjene Države kurs prema BiH, da li je na sceni trgovina, i šta je Dodik ponudio zauzvrat, samo su neka od pitanja na koja još nema odgovora, ali se o njima uveliko raspravlja. Svoj osvrt na situaciju dao je i Kurt Bassuener, analitičar i poznavalac prilika na Zapadnom Balkanu, koji je akcenat stavio na trenutak u kojem je ova odluka donesena.
U tekstu za Just Security, Bassuener ističe kako ukidanje američkih sankcija dolazi neposredno prije dugo zakazane sjednice Vijeća sigurnosti UN-a o Bosni i Hercegovini.
Sjednicom će predsjedavati Dodikov saveznik Rusija, a dio rasprave će se najvjerovatnije odnositi na produženje mirovnih snaga Evropske unije, EUFOR Operation Althea, čiji mandat ističe 2. novembra.
"Ruski predsjednik Vladimir Putin dugo je podržavao Dodika; njih dvojica se često sastaju, što se ponovo dogodilo u Sočiju, ruskom ljetovalištu na Crnom moru, 2. oktobra. Obojica su se također godinama protivili nastavku prisustva međunarodnog visokog predstavnika u BiH, ureda osnovanog za nadzor provedbe mirovnog sporazuma", navodi autor, uz podsjetnik da je Ured visokog predstavnika intervenirao tokom godina u više navrata, u pokušaju da zaustavi pokušaje preokretanja ustavnog okvira utvrđenog Dejtonskim sporazumom.
Osim nadolazeće sjednice, autor skreće pažnju na još jedan aktuelan događaj.
"Još jedan element sumnjivog tajminga su izbori koji su za manje od tri sedmice u Republici Srpskoj, a na kojima će se zamijeniti Dodik, nakon što mu je državni sud zabranio obavljanje funkcije zbog kršenja naredbi visokog predstavnika Christiana Schmidta u skladu s Dejtonskim sporazumom. Zemlja se također suočava s općim izborima širom zemlje početkom oktobra 2026. - za manje od godinu dana", ističe.
'Fundamentalni zaokret' Trumpove politike?
Uzimajući u obrzi ukidanje američkih sankcija i tajming pomenutih događaja, autor postavlja pitanje šta ovaj potez predstavlja u smislu politike druge Trumpove administracije prema BiH.
"Do danas - i na iznenađenje mnogih, uključujući i Dodika - pokazao je opći kontinuitet s dugogodišnjom američkom politikom podrške u različitim stupnjevima odredbama Dejtonskog sporazuma i kažnjavanja opstrukcionista. Na početku mandata administracije, državni sekretar Marco Rubio čvrsto je i više puta osudio Dodikove ludorije. Dakle, da li ukidanje sankcija sada predstavlja samo posljednji korak u slaboj, menadžerskoj politici pacifikacije koju provode i Sjedinjene Države i Evropska unija, iako s važnim varijacijama u pristupu? Ili ovaj potez znači da ova Trumpova administracija pravi fundamentalni zaokret ka reakcionarnom i transakcijskom pristupu?", Bassuener zaključuje.
On smatra da za ovo drugo ne manjka podrške kako unutar same BiH, tako u regiji, kao i u Wahingtonu.
"Na domaćem planu, i Dodik i njegov dugogodišnji nacionalistički kolega (Dragan) Čović, lider hercegovačke stranke Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), posljednjih su godina pojačali svoje pozive – i poteze – da okončaju međunarodni nadzor i zapravo preoblikuju državnu strukturu tako da se sastoji od tri etno-teritorijalna entiteta: srpske, bošnjačke i hrvatske većine. Dodik je, kao i obično, bio javno asertivniji od te dvojice, izjavivši ranije ovog mjeseca da će podržati treći entitet koji bi bio većinski hrvatski", navodi autor teksta.
A, tu je i lobiranje.
U Washingtonu, navodi Bassuener, registar Zakona o registraciji stranih agenata (FARA) Ministarstva pravde koji prati strane lobiste navodi ništa manje od 10 registracija za RS: osam ugovornih predstavnika (i pravnih i političkih/javnih poslova), zajedno s vlastitim predstavništvom RS i izvođačem pravnih usluga.
"Najvidljiviji lobista u javnosti je bivši guverner Illinoisa i osuđeni kriminalac Rod Blagojevich, kojeg je predsjednik Trump pomilovao na početku svog drugog mandata. Blagojevich, koji je srpske nacionalnosti, agresivno je promovirao narativ o međunarodnom i muslimanskom progonu srpskih (pravoslavnih) kršćana u RS u svojim objavljenim člancima i izjavama (od kojih je jedan Dodika nazvao 'Bolsonarom Balkana', vjerovatno u pokušaju da se uhvati za Trumpovo divljenje i energičnu odbranu bivšeg brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, koji je upravo osuđen na 27 godina zatvora zbog pokušaja puča koji je uključivao zavjeru za trovanje njegovog protivnika, sadašnjeg predsjednika Luiza Inacija Lule da Silve)", ističe.
O iznosima koje je Dodik plaćao iz budžeta RS već se pisalo, a na iste osvrnuo i Bassuener.
Navodi da je iznos naknade u Blagojevićevom ugovoru sa RS redigovan. Međutim, nekoliko priloženih ugovora u podnescima za lobiste koji predstavljaju entitet navode značajne mjesečne naknade i akontacije: u jednom slučaju, 100.000 dolara mjesečno za firmu sa sjedištem u Miamiju koja predstavlja Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS. Deklarisane aktivnosti ovih registrovanih agenata (bilo za to ministarstvo ili njegovog prethodnika ili za Ured predsjednika RS) obuhvataju niz standardnih vladinih odnosa u industriji, savjetovanja i zagovaranja, kao i neke vrlo specifične zadatke, između ostalog: 'Ukinuti sankcije nametnute Dodiku i članovima njegove porodice' i Cvijanović; '(s)tvaranje i promovisanje dijaloga između RS i dolazeće administracije Trump 2.0 s ciljem poboljšanja odnosa između RS i njenog rukovodstva i Sjedinjenih Država u svjetlu promjenjivih geopolitičkih uslova koji utiču na Zapadni Balkan i Istočnu Evropu, uzrokovanih, između ostalog, tekućim ukrajinsko-ruskim ratom i njegovim mogućim završetkom'; i 'promovirati javno preispitivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma (DPA) unutar Sjedinjenih Američkih Država nakon 30 godina praktičnog iskustva u skladu s tim sporazumima, s posebnim fokusom na Aneks 10 DPA koji se odnosi na ulogu, preporuke i odluke visokog predstavnika'.
Bassuener također podsjeća da se Dodik dugo zalagao za ukidanje sankcija protiv njega, njegove porodice, političkih saveznika i saradnika, a nedavno je pokazao uvjerenje da će se to i dogoditi.
Ranije ovog mjeseca najavio je da će odlazak visokog predstavnika Schmidta i kraj bonskih ovlaštenja biti postignuti "u narednoj godini".
"Ova varijanta opcije 'premještanja' Ureda visokog predstavnika razmatra se već skoro 20 godina i mogla bi biti predložena na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a. Ako bude uspješna, isključila bi civilni mehanizam provođenja Dejtona i smjestila ga u glavni grad EU, Brisel. Sama EU je, institucionalno, u najboljem slučaju ambivalentna u pogledu nastavka rada OHR-a, a neki zvaničnici tvrde da je to prepreka proširenju. (EU je ozbiljno kompromitovala svoje standarde za pristupanje EU u nadi da će 'pobjediti' ukoliko Bosna i Hercegovina ispuni donji kriterij i bude primljena.)", smatra autor.
Pored plaćenog profesionalnog predstavljanja u Sjedinjenim Državama, Dodikova kampanja za podjelu BiH dobila je novu podršku ove godine od učesnika Heritage fondacije u Projektu 2025 i člana bosanskohercegovačke dijaspore, Maxa Primorca, koji je nedavno kritizirao "multikulturalizam" za koji je rekao da "nastoji ocrniti judeo-kršćanske temelje američkog projekta".
"Primorac, Blagojevich i drugi registrovani lobisti RS-a očito imaju osjećaj da je ovo njihov trenutak da promoviraju dugogodišnje nacionalističke agende. Jedan registrovani član FARA-e navodi da cilj FARA-e je 'ohrabriti State Department da preispita zastarjele politike koje potkopavaju lidere poput predsjednika RS-a Dodika, koji se slažu sa svjetonazorom sadašnje administracije', te da okonča navodni 'progon onih u Republici Srpskoj putem dubokog sistemskog napora da se potisnu nacionalni identiteti i erodiraju judeo-kršćanske vrijednosti... (i) priznaju pokušaji homogenizacije različitih nacija pod neizabranom birokratskom kontrolom, prijeteći samim kulturnim i vjerskim temeljima koji povezuju saveznike poput Sjedinjenih Država, Izraela i Republike Srpske'", naglašava autor teksta.
'Centrifugalna prijetnja opstanku države'
Ukoliko ukidanje američkih sankcija nagovijesti sveobuhvatnu promjenu politike, kao što je gore navedeno, to bi predstavljalo centrifugalnu prijetnju opstanku države i prateći rizik od nasilja inspirisanog vođom, što također označava etnocentrični nacionalizam koji nije u skladu s još uvijek prevladavajućim artikuliranjem proklamovanih vrijednosti EU o individualnoj građanskoj jednakosti u demokratijama pod vladavinom prava i njenim izraženim ciljem uvođenja BiH u EU, pojašnjava Bassuener.
Osim toga, dodaje, postoji niz praktičnih problema u ostvarivanju separatističke ili podjelačke agende, na primjer u smislu geografske povezanosti. Međutim, takve krajnje desničarske ideje su upravo smjer kretanja koji neki u Trumpovoj administraciji zagovaraju za EU.
"Unutar Bosne i Hercegovine, domaće elite poput Čovića, Dodika i drugih bi imale posebne koristi od zatvaranja Ureda visokog predstavnika (što RS i Rusija dugo zagovaraju, kao i neki zvaničnici EU u Evropskoj komisiji), ili njegovog premještanja u Brisel, ili jednostavnog prisiljavanja visokog predstavnika da koristi svoja ovlaštenja samo kao 'posljednje sredstvo'. Takve akcije ne bi samo potkopale 'stabilnost', koju svi tvrde da žele, već bi pružile još veću slobodu tvrdokornim liderima u Bosni da zloupotrebljavaju svoju moć pokroviteljstvom i strahom", upozorio je.
Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a i otvorena pitanja
Uoči sutrašnjeg sastanka Vijeća sigurnosti UN-a, Rusija je izjavila da neće koristiti svoje pravo veta kako bi okončala misiju mirovnih snaga EU, koje su naslijedile NATO-ove mirovne snage kako bi spriječile nastavak nasilnog sukoba.
Iako zapadni zvaničnici izgleda vjeruju u rusko obećanje, teško je biti siguran u to, smatra Bassuener.
I kao i kod svakog godišnjeg ponovnog odobrenja Vijeća sigurnosti, rezervni plan nikada nije artikuliran, samo je nagoviješten - da će NATO (koji je obavljao tu ulogu od 1996. do 2004.) intervenirati.
"Centralna uloga Sjedinjenih Država u NATO-u, posebno u pogledu logistike i kapaciteta za brzo reagovanje u Evropi, u kombinaciji s Trumpovom izraženom ambivalentnošću prema Alijansi (što Evropljani ne žele javno naglasiti) i potencijal da je smanjenje EUFOR-a dio sporazuma između SAD-a i Rusije, opravdava sumnje u to da li bi američke čizme bile raspoređene radi pojačanja postojećeg kontingenta, koji je već ispod potrebnog broja vojnika", zaključuje autor.
Šta slijedi?
"Sutrašnja sjednica Vijeća sigurnosti UN-a možda neće razjasniti ova otvorena pitanja. Ali EU se nikada nije zaista pripremila za prestrojavanje koje bi se moglo dogoditi. U stvari, sigurno će se u strukturama EU naći glasovi koji će takvo prestrojavanje Sjedinjenih Država po pitanju Bosne vidjeti barem kao taktički korisno za smanjenje opterećenja njihove dugo neuspješne agende transformacije za Bosnu i Zapadni Balkan, vođene proširenjem. Ovo bi bio kratkovidan - zapravo samopovređujući - zaključak. EU mora odlučiti hoće li i sama ostati taktički, transakcijski igrač na Zapadnom Balkanu, jedinom području gdje bi mogla biti odlučujuća, ukoliko se odluči za preispitivanje, ili će igrati na svoju potencijalnu komparativnu prednost pridržavajući se svojih deklariranih humanističkih i demokratskih vrijednosti", dodaje.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare