Ravnogorci su u Višegradu postali oprezniji šta pjevaju i gdje se postrojavaju. Zbog toga su povratnici u ovom gradu mirniji.
Umjesto fotografija bradatih muškaraca u crnim uniformama koji pjevaju o krvavoj Drini, na društvenim mrežama i lokalnim portalima 13. marta ove godine dvije fotografije iz grada su bile na naslovnim stranicama – učenici koji su u Andrićgradu proslavili rođendan pisca Ive Andrića i fotografija lokalnog futsal tima nakon utakmice.
Tog dana, već treću godinu zaredom, nije bilo uobičajenog postrojavanja Ravnogoraca u centru grada niti pjevanja četničkih pjesama. Nakon presude trojici članova za izazivanje mržnje i zabrane lokalne policije da se postroje u centru grada, Ravnogorci se okupljaju samo u manastiru Draževina – kilometrima daleko od višegradskih naselja.
“Ako nešto možemo smatrati pozitivnim u ovoj presudi jeste to da je obilježavanje hapšenja Draže Mihailovića izmješteno iz grada”, kaže Bilal Memišević, povratnik i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad.
“Ali na ovome ne treba stati”, dodaje Memišević.
Presuda Ravnogorcima odnosi se na pojedince ali je u Višegradu potrebno osuditi ideologiju, smatra on.
Na ulazu u Višegrad i dalje stoji grafit posvećen Ratku Mladiću, a u centru grada navijački grafiti koji uznemiravaju povratnike. Načelniku i lokalnim vlastima oni ne smetaju, a policija i pravosuđe ne reaguju na njih, uprkos tome što im zakon omogućava da ih uklone zbog izazivanja mržnje.
Nastoji se novim metodama poslati poruka da Bošnjaci u taj grad nisu dobrodošli, smatra Ermin Kuka, profesor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
“Vi danas kada dođete u Višegrad dočekaju vas murali posvećeni ratnim zločincima koji su presuđeni, između ostalog, za genocid. Time se označava teritorija i šalje poruka svim Bošnjacima da to nije društvo za njih“, kaže Kuka koji često s porodicom boravi u Višegradu.
Višegrad je bio izložen nekim od najmonstruoznijih zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava koji su počinjeni nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine, podsjeća on.
Rezultat toga je značajno promijenjena etnička struktura stanovništva. U odnosu na 1991. godinu kada je, prema popisu, na području opštine Višegrad živjelo 13.000 Bošnjaka, prema posljednjem popisu iz 2013. živi ih tek hiljadu.
Hajrudin Kurtalić je jedan od njih. On novinare dočekuje u radnoj odjeći u selu nazvanom po porodičnom prezimenu, osam kilometara od centra Višegrada, i potom brdskim putem vodi do kuće odakle pokazuje baštu i voćnjake. Sam je ovdje najveći dio godine, a porodica mu je u Sarajevu. Kaže da u Kurtalićima živi tek deset ljudi, iako je veći broj kuća obnovljen.
“Na Trgu palih boraca u Višegradu, kod centralnog spomenika braniocima Republike Srpske, piše da su ga podigli zahvalni građani Višegrada. Ja sam građanin Višegrada, ja sam se rodio u Višegradu, završio školu, živim i dan-danas. Babu mi na Drini strijeljali. Ubijeno tri hiljade ljudi. I mi smo zahvalni. Šta to govori? Da tebe nema ovdje. Ne postojiš“, kaže Kurtalić.
Sigurnost igra veliku ulogu u povratku ljudi, smatra.
Opširnije na portalu Detektor.ba.
Bonus video:
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!