Od zagađenog vazduha u BiH prema procjenama međunarodnih institucija godišnje umire između 3.000 i 5.550 ljudi. Svake godine, pred zimu, ovaj problem postaje izraženiji. No, iako se povremene aktivnosti preduzimaju, sistemskih, rješenja još nema. Gušićemo se još, rano smo počeli.

Ponovo svijetle crvene lampice. Osim sporadičnih aktivnosti pojedinih gradova, sistemskih rješenja i dalje nema. Sve manje se o tome i govori.

“Jer je odjednom ta tema zagađenja vazduha postala toliko izlizana, da čak ni političke partije, što su jedno vrijeme koristile u predizbornim kampanjama… Više nije toliko popularna, da tako kažem”, kaže Denis Žiško iz Aarhus centar BiH.

Zagađenje vazduha je problem koji nije samo akcentovan na zimu, kao godišnje doba, ali je sigurno tada najizraženiji, s obzirom na to da se tada mnogo više i grije. Sve to stvara probleme građanima, posebno hroničnim bolesnicima, trudnicama i djeci.

“Imam bronhitis, pa malo teže, ali može se. Imam pumpicu i moram je koristiti”, kaže jedan građanin.

“Pošto dolazim iz Zenice, nama je ovdje možda i lakše nego tamo. U Zenici je ove godine malo bolje stanje jer je ugašena jedna visoka peć u željezari, ali svake zime isto. Katastrofa”, navodi drugi.

“Ko će to riješiti, kako, vrlo je upitno. Mi ništa ne odlučujemo po tom pitanju. Grade se zgrade, hoteli, baš negdje visoko, gdje treba da prolazi strujanje vazduha, da imamo čist vazduh. Sve je na vlasti”, još je odgovora.

Procjene međunarodnih institucija prema kojima od zagađenog vazduha u BiH godišnje umire između 3.000 i 5.550 ljudi, nedvosmisleno pozivaju na hitnu reakciju. Sanela Klarić, stručnjak u oblasti održive arhitekture i delegat Doma naroda FBiH, ističe da nije tačno da se ništa ne preduzima, ali proces je spor. Podsjeća na rezultate nedavno provedenog istraživanja prema kojima pažnju treba usmjeriti i na opasnosti koje vrebaju u zatvorenom prostoru. Posebno, u školama.

“Unutrašnji vazduh pet do osam puta može da bude zagađeniji od spoljnog. Osim tog zagađenja koje ulazi u objekte, mi imamo i unutrašnje faktore koji zagađuju vazduh. Od samih intervencija u prostoru, koje materijale koristimo, koje uređaje koristimo, do boja i svih onih stvari koje koristimo u enterijeru”, kaže Sanela Klarić, stručnjak u oblasti održive arhitekture.

Klarić upozorava da već nakon 10-minutnog boravka u određenim učionicama, zagađenje prelazi dozvoljeni nivo štetnih čestica, zbog čega su sačinjene preporuke. Kratkoročne se brzo primjenjuju, dok dugoročne podrazumijevaju:

“Da škole budu opremljene sistemima za rekuperaciju, odnosno, prečišćivačima vazduha jer Sarajevo stvarno ima problem. Moram se zahvaliti ministrici Hota-Muminović, koja je već, za sve vrtiće u Kantonu Sarajevo, pokrenula jednu akciju, oformila komisiju… Određena sredstva su rezervisana i koliko znam, već nekih prvih sedam vrtića će dobiti ove sisteme za rekuperaciju”, navodi Klarić.

Procjene su da bi za sve osnovne i srednje škole to moglo da košta oko sedam miliona KM, a isto toliko je, poređenja radi, linija budžeta za, promjenu guma za sve službene automobile, kaže Klarić. Izbora ima, od ulaganja u energetsku efikasnost, do obnovljivih izvora energije. Nije da nema novca. Ali, donosioci odluka nemaju volju.

“Obezbijedite legislativu koja će omogućiti građanima i privredi da ulaže u obnovljive izvore i ne trebate moliti za pare. Te pare su tu. Građani su spremni da ulažu u fotonaponske elektrane. Privreda je spremna da ulaže u svoje proizvodne kapacitete energije jer su svjesni šta se dešava na tržištu. Ali, problem je što vlasti žele da zadrže monopol nad proizvodnjom i prodajom energije”, ističe Žiško.

A baš tu dolazi do izražaja ona stara da “zdravlje nema cijenu, ali da zdravljem često plaćamo cijenu pogrešnih odluka”.