33 godine od rušenja
Zašto je Haag ukinuo osudu za rušenje Starog mosta, a potvrdio zločine tokom opsade Mostara

Stari most pao je u Neretvu 9. novembra 1993. u 10.16, dan nakon što ga je tenk HVO-a gađao od jutra do večeri. Haški tribunal je to rušenje 2013. proglasio zločinom, a 2017. osudu u tom dijelu ukinuo. Kazne su ostale iste, a potvrđeni su i zločini tokom opsade Istočnog Mostara.
Slađan Jakirović, jedan od ključnih ljudi u timu koji je obnovio most, prisjetio se za magazin AramcoWorld da se u gradu tada govorilo kako je pao Starac i da je to bilo kao gubitak člana porodice. Most je u trenutku rušenja imao 427 godina.
Šta se desilo 8. i 9. novembra 1993.
Haški tribunal utvrdio je da je tenk Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tokom cijelog dana 8. novembra gađao most i da je do večeri bio pred rušenjem. Srušio se narednog jutra. Bio je obložen gumama i natkriven drvenim daskama koje su ga trebale zaštititi od minobacačkih i tenkovskih granata, navodi Radio Slobodna Evropa (RSE).
Jedinstvena organizacija boraca Mostara i Centar za mir i multietničku saradnju, koji su 2023. došli do ranije neviđenog snimka, naveli su da je kamera ekipe Hrvatske vojske s Huma zabilježila više od 50 projektila ispaljenih iz tenka s lokacije Stotina. Tokom rata granatiranje HVO-a razorilo je i dijelove starog grada, među njima džamije, medresu i hamam.
Trenutak pada snimio je Mostarac Eldin Palata. Kasnije je za BBC ispričao da je kroz tražilo kamere sve izgledalo crno-bijelo, kao u snu, i da je mislio kako će most i dalje biti tu ako odmakne oko od kamere. Mnogi su pamtili i "kapi krvi" koje su curile niz kamen. Bio je to crveni malter korišten za izolaciju, piše AramcoWorld.
Zašto je Tribunal promijenio odluku
Praljakovi advokati tvrdili su da je most srušio eksploziv koji je postavila Armija BiH, a ne granate HVO-a. Pretresno vijeće utvrdilo je da je most srušio HVO.
U presudi od 29. maja 2013. sudije su većinom glasova zaključile da je most, pošto ga je koristila Armija BiH, bio legitiman vojni cilj, ali i da je njegovo rušenje nanijelo nesrazmjernu štetu muslimanskom civilnom stanovništvu Mostara. Rušenje je kvalifikovano kao bezobzirno razaranje te kao progon i terorisanje civila.
Žalbeno vijeće je 29. novembra 2017., također većinom glasova, zauzelo drugačiji stav. Pošto je most u vrijeme napada bio vojni cilj i njegovo rušenje donosilo određenu vojnu prednost, zaključilo je da u ovom slučaju nije dokazan element razaranja neopravdanog vojnom nuždom. Ukinuti su i nalazi da je rušenje mosta bilo progon i protivpravno terorisanje civila: većina sudija ocijenila je da, uz utvrđeni vojni interes HVO-a, nijedno razumno vijeće nije moglo zaključiti da je HVO tim činom imao posebnu namjeru diskriminacije i širenja terora. To se odnosi samo na most, a osude za progon i terorisanje zasnovane na drugim djelima ostale su na snazi. Sažetak presude ne dovodi u pitanje nalaz da je most gađao tenk HVO-a. Promijenjena je pravna ocjena tog čina.
Šta presuda iz 2017. nije promijenila
Žalbeno vijeće odbilo je žalbe na nalaze o opsadi Istočnog Mostara od juna 1993. do aprila 1994, kada je stanovništvo bilo bez dovoljno hrane, vode, struje i ljekarske pomoći, pod granatiranjem i snajperskom vatrom. Potvrđene su i kazne: Jadranku Prliću 25 godina, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću po 20, Valentinu Ćoriću 16 i Berislavu Pušiću 10, ukupno 111 godina zatvora.
Sudija Fausto Pocar u izdvojenom mišljenju osporio je poistovjećivanje vojnog cilja s vojnom nužnošću. Ukazao je i na to da većina nije dovoljno ispitala proporcionalnost napada te na posebnu zaštitu Starog mosta kao kulturnog dobra po Haškoj konvenciji iz 1954.
Praljak, nekadašnji komandant Glavnog stožera HVO-a, popio je u sudnici tečnost za koju je rekao da je otrov, odmah nakon što mu je potvrđena kazna, i preminuo je u bolnici. Pretresno vijeće navelo je da je funkciju u Glavnom stožeru napustio upravo 9. novembra 1993.
Priče koje prate most od 16. stoljeća
Most je naručio sultan Sulejman Veličanstveni 1557. da zamijeni viseći drveni most, a natpis na njemu navodi 974. godinu po hidžretskom kalendaru, što odgovara 1566/67, navodi portal Historija.ba. Prema predanju, graditelj Hajrudin bojao se da most neće izdržati i pobjegao je dan prije završetka radova. Tokom obnove nije potvrđena ni urbana legenda da su u malter išli bjelanca i konjska dlaka.
Putopisac Evlija Čelebija zapisao je u 17. stoljeću da je "prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most" nije vidio. Čuvari mosta, mostari, dali su ime gradu. Most je, prema mostarskom novinaru Zlatku Serdareviću, bio miniran u Drugom svjetskom ratu, ali je ostao čitav. Skokovi s visine od oko 24 metra održavaju se, kako piše AramcoWorld, gotovo otkad most postoji.
Kako je most vraćen kamen po kamen
UNESCO je pozvao na obnovu već 10. marta 1994, dok je rat još trajao. Arhitekta Amir Pašić još je 1993. dijelio pozivnice za otvaranje mosta 2004, a ljudi su mu se, kako je kasnije pričao, smijali. Raspravljalo se da li ruševine sačuvati kao spomenik ili most graditi modernim materijalima, a na kraju su građani tražili što vjerniju repliku, navodi UNESCO.
Ugovor o obnovi potpisan je u junu 1999, a među učesnicima je bio tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Jadranko Prlić, isti čovjek koji je kasnije osuđen na 25 godina zatvora. Radovi na temeljima mosta počeli su u junu 2001. Svjetska banka odobrila je kredit od četiri miliona dolara, a novac su dali još Italija, Turska, Holandija, Razvojna banka Vijeća Evrope, Vlada Hrvatske i grad Mostar. RSE ukupnu cijenu procjenjuje na oko 15,5 miliona dolara.
Mađarski vojni ronioci izvadili su ostatke iz Neretve, ali je većina kamena bila previše oštećena, pa je novi vađen iz istog lokalnog kamenoloma kao u 16. stoljeću. Klesari su uglavnom došli iz Turske, a postavljeno je 1.088 kamenih blokova, bez betona u unutrašnjosti, ispričao je za AramcoWorld arhitekta Tihomir Rozić. Most je ponovo otvoren 23. jula 2004., 3.909 dana nakon pada, uz delegacije iz više od 50 zemalja. Godinu kasnije područje Starog mosta upisano je na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.
Šta se dešava svakog 9. novembra
Klub skakača "Mostari" godinama obilježava dan rušenja na isti način: u 10.16 oglasi se sirena, u Neretvu se bacaju ljiljani, a jedan skakač izvodi skok bez aplauza. Predsjednik kluba Lorens Listo rekao je 2024. da to rade kako se rušenje ne bi zaboravilo ni ponovilo.
Ostaci izvornog mosta i otkrivene srednjovjekovne strukture predstavljeni su na lokalitetu.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare