"Bio sam u Bosni i Hercegovini, znam gdje je tvoja zemlja", reče mi on. Bilo mi je drago to čuti, no nisam saznao ni gdje je u BiH bio niti kad.

U junu 2016. molio je za svjetski mir u Ljubljani sa bivšim slovenačkim predsjednikom Danilom Türkom tokom čajne ceremonije. Bio je i sa nekadašnjim predsjednikom Hrvatske Stjepanom Mesićem. S Josipom Brozom se nije susreo. Nekad davno, kad se borio Tito, borio se i on.

“Borio sam se protiv Amerike u Drugom svjetskom ratu. Baš kad sam prelazio sa prve na drugu godinu na Univerzitetu, pozvan sam u mornaricu i bio sam dio prve selekcije koja je otišla u Fukuoku. Prošao sam veoma napornu obuku, postao oficir a zatim pilot. Imao sam 22 godine u to vrijeme. Nakon obuke, raspoređen sam u specijalne snage za napad, kamikaze. Nakon maja 1945. prešao sam iz Tokushime u pomorsku bazu u Kagoshimi. Svi moji prijatelji napadali su američke vojne brodove na Okinawi, ja sam ostao sam u bazi. Nije mi izdata naredba. Pomislio sam zašto sam spašen? Kasnije mi je kapetan rekao: “To je bila tvoja sudbina.” U septembru 1945. vratio sam se kući. Moji roditelji i brat su bili iznenađeni što sam se vratio živ.”

Priča se da ga je uoči njegovog odlaska u rat pozvao otac u čajnu sobu, stavio tamo mač kojim se Sen no Rikyū ubio i rekao: “Ne zaboravi da si ti najstariji sin u porodici Sen.” Danas, skoro 80 godina kasnije, u Konnichianu, Sen Genshitsu govori šta se stotinama godina unazad dešavalo.

“Ovo domaćinstvo potječe od mog pretka, Sen no Rikyūa. Već 500 godina čuva tradiciju japanskog načina čaja. Ja sam ovdje u Kyotu rođen kao 15. generacija porodice Sen. Porodica Sen je bila samurajska porodica sve do Meiji revolucije.”

Riječ je o jednom od najvažnijih događaja u historiji Japana. Tada je, 1868. srušen šogunat, a vlast je preuzeo, nominalno, car Meiji.

“Mog pretka, Sen no Rikyūa, pozvao je Oda Nobunaga, jedan od najvećih vladara u Sengoku eri. Nobunaga je gospodarima rata tog vremena govorio da ne bi trebalo biti borbi, da svi treba da se smire i popiju šolju čaja.”

Čaj je poznat ljudima širom svijeta, ali nigdje nije toliko doprinio kulturnom miljeu kao u Japanu. Tamo je pripremanje i ispijanje čaja, u posebnom obliku zvanom matcha, postalo osnova za duboku duhovnu i estetsku disciplinu koja je imala veliki utjecaj na japansku civilizaciju. Matcha je zeleni čaj u prahu pomiješan sa vrućom vodom. Ovaj oblik čaja su u Japan u 12. vijeku uveli zen monasi koji su se vratili sa studija u Kini. U zen hramovima se koristio kao blagi stimulans za čišćenje uma tokom meditacije, bio je cijenjen kao lijek i imao je simboličku ceremonijalnu upotrebu. Vremenom se uživanje u matchi proširilo na vladajuće i plemićke klase. Oni su održavali raskošne čajne svečanosti na kojima se predstavljala upotreba kineskih umjetničkih predmeta. Iz ove dvije različite upotrebe matche, razvila se ideja o okupljanjima oko čaja s ciljem duhovnog i estetskog ispunjenja što je dovelo do stvaranja prostorija dizajniranih posebno za takva okupljanja.

Važan za razvoj bio je nastanak jedinstvenog zen-inspirisanog estetskog koncepta, uvažavanje suptilne, skromne ljepote koja se može otkriti u stvarima koje izgledaju ponizno i skromno. Sen no Rikyū shvatio je suštinu ovih ideja. Ključni temelji njegovih ideala izraženi su kroz četiri riječi: wa, kei, sei i jaku. Wa znači harmonija koja bi trebala postojati u ljudskim odnosima, između ljudi i prirode. Kei znači poštovanje koje se iskazuje prema svim stvarima i dolazi iz iskrenog osjećaja zahvalnosti za njihovo postojanje. Sei znači čistoća a podrazumijeva svjetovnu i duhovnu čistoću. Jaku znači spokoj, stanje duhovnog mira.

Sen no Rikyū je promovirao filozofiju da svaki sastanak treba cijeniti, to se može dogoditi samo jednom u životu. Njegov unuk je podijelio porodično imanje između svoja tri sina i pokrenuo tri ogranka škole čaja Omotesenke, Mushakojisenke i Urasenke. Ova posljednja je najpopularnija, Konnichian je njen dom. Zatvoren za javnost i davno proglašen nacionalnim dobrom, zaštićen zakonom. Naš domaćin, Sen Genshitsu nakon završetka Drugog svjetskog rata, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu, prošao zen obuku, a od 1964. godine, nakon očeve smrti preuzeo je čelnu poziciju u školi Urasenke. Tu je bio punih 38 godina da bi poziciju 2002. predao svom sinu.

No i dalje, a sada mu je 101 godina, nastavlja promovirati “mir kroz šoljicu čaja”. Putovao je u inostranstvo više od 300 puta, proglašen je počasnim građaninom brojnih gradova širom svijeta, dobio je mnoga nacionalna i međunarodna priznanja i odlikovanja uključujući Orden kulture od cara Japana. UNESCO-ov je ambasador dobre volje i savjetnik ministra vanjskih poslova Japana.

Prije nego sam i sam počašćen čajem, privilegovan sam intervjuem. I naravno da sam morao pitati za naše “vladare”.

Koju poruku bi ste poslali donosiocima odluka u BiH u kojoj je počinjen genocid, rat davno završen a tenzije su i dalje prisutne?

“Mora da je bilo teško u ratu. Htio bih ponuditi poruku. Želim da ljudi shvate pravo značenje mira. Pravi mir se ne može postići samo riječima. Ukratko, moramo težiti istinskom miru među ljudskim bićima, bez obzira na razlike kad je riječ o nacionalnosti ili jeziku. Moramo u to uvjeriti vođe, ljude sa stvarnom moći, kao što su lideri u Bosni i Hercegovini.”

Naredne godine je 30 godina od kraja rata u BiH. Sada se već uveliko govori o Trećem svjetskom ratu. Mislite li vi da dolazi?

“Postoje veliki problemi između Izraela i Palestine, te između Ukrajine i Rusije. Tu su i Kina i Tajvan, sa Japanom između njih. Kina bi mogla napasti Tajvan u roku od pet godina. Ako se to dogodi, Amerika će biti u veoma teškoj poziciji. Moramo spriječiti da se to dogodi. Osim toga, Sjeverna Koreja i Kina su bile u dobrim odnosima. Ali sada se Sjeverna Koreja udaljila od Kine i postala veoma bliska Rusiji pa je Kina zbog toga postala izolovana. Ipak, ako se Rusija i Sjeverna Koreja udruže, Kina bi mogla već biti u nevolji. Ovo će biti veoma ozbiljno političko pitanje.

I Rusija i Kina i Sjeverna Koreja imaju nuklearno naoružanje. Naredne godine je i 80 godina od bacanja atomskih bombi na Hiroshimu i Nagasaki. Kako vam izgledaju aktuelne prijetnje nuklearnim naoružanjem?

“Ako se lansira nuklearno oružje, bit ćemo u pravim problemima. Posebno sada, vojna moć Sjeverne Koreje je zastrašujuća. Čini se kao da samo rade testove, ali ako stvari postanu ozbiljne, mogli bi čak i da udare kopnenu Ameriku ili Kinu svojim nuklearnim oružjem. Kao nekadašnji kamikaza nisam ni sanjao da će nešto poput nuklearne bombe biti bačeno na nas. Mislim da je u redu da se vojnici bore jedni protiv drugih na bojnom polju, ali ne mogu oprostiti ubijanje nevinih civila bez razloga, posebno djece. I još nešto. Kada Amerika kaže da je Drugi svjetski rat završio jer su bacili nuklearne bombe na Japan, to jednostavno nije istina. Japan je jedina zemlja koja je pretrpjela takva razaranja. Tako nešto nikada ne bi trebalo dozvoliti da se desi bilo gdje u svijetu.”

Šta očekujete od Amerike s Trumpom na čelu ponovo?

“Na mnogo načina, vjerujem da Amerika treba da ima predsjednika koji može preuzeti pravu lidersku ulogu. Međutim, Tramp to neće učiniti. Da budem iskren, Amerika postepeno propada. Amerika daje 80 milijardi dolara pomoći Izraelu i Ukrajini. Ali mislim da Amerika treba da prestane trošiti novac u strateške svrhe, bez obzira na to koliko tvrde da su bogati. Treba prestati. Amerika raspiruje rat. ”

Koliko ste puta bili u Ukrajini u kojoj već skoro četiri godine traje rat?

“Tri puta sam bio. Prije deset godina, moj prijatelj Kishichiro Amae, bivši ambasador Japana u Ukrajini me pozvao da napravim ceremoniju čaja u Ukrajini. Tamo su jako dobri ljudi. Mnogi su došli da vide i proučavaju čaj. Jedna osoba iz Ukrajine mi je poslala video koji je snimila tokom obreda. Rekla mi je :”Ovo je najsigurnije mjesto, zaboravi rat”. Bio sam tamo i prije pet godina i tada su mi svi prilazili i
slušali šta sam imao da kažem. Svi su pitali: “Može li malo čaja?” Sve je bilo veoma srdačno. Svi građani Ukrajine žele da se rat zaustavi. Međutim, predsjednik Zelenski koristi svoj imidž da dobije podršku EU i oslanja se na Ameriku. Zaista mislim da ako mu je zaista stalo do svoje zemlje, treba da razgovara sa Putinom i da se rukuje, u suprotnom, situacija se neće riješiti. Prije rata, kada bih ja otišao u Rusiju, članovi ruske čajne zajednice bi dolazili na čaj okupljanja. Zajedno bismo pili čaj. Bilo je mirno. Zato želim da završim rat čajem. Želim i sad da idem u Ukrajinu no ministarstvo vanjskih poslova mi ne dozvoljava.”

Mislite li da danas u svijetu postoje pravi lideri?

“Ne mislim. Bilo ih je u prošlosti. Kada sam bio mlad, postojao je predsjednik Kennedy koga sam duboko poštovao, ali on je nažalost
ubijen. Da je nastavio svoj posao, Amerika bi bila drugačija. Njegov brat, državni tužilac Robert Kennedy posjetio je Kyoto i došao ovdje u Konnichian. I predsjednik Bush je bio ovdje. Posljednji vođa Sovjetskog Saveza Gorbachev dolazio je ovdje dva puta i poslužio sam ga čajem u Konnichianu. Svi ti lideri, nažalost, dio su prošlosti.”

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje