
Dok se u Parlamentu FBiH ponovo lome koplja oko zakona koji bi svakoj porodilji garantovao pravo na pratnju, stvarne priče iz rađaona ostaju iza zatvorenih vrata. Sve dok neko ne odluči progovoriti. Gostujući u jutarnjem programu, dr. Amira Čerimagić, specijalistkinja imunologije i majka četvero djece, te Elma Adanalić Beglul, aktivistkinja udruženja "Ruku na srce", podijelile su iskustva koja lede krv u žilama i otvaraju pitanje: Zašto je porođaj u BiH i dalje trauma, a ne najsretniji trenutak?
Oglas
"Ti si teška pacijentica": Zastrašivanje u najranjivijem trenutku
Iako je i sama ljekar, dr. Čerimagić priznaje da je tokom prvog poroda u sarajevskoj Vojnoj bolnici njen profesionalni status nije zaštitio od akušerskog nasilja.
Kada je odbila rutinsko davanje "dripa" (indukcije) – praksu koja se u modernoj medicini ne bi trebala primjenjivati bez jasne indikacije – osoblje je promijenilo ploču.
"Kada sam odbila drip, automatski sam postala 'nesaradljiva'. Onda je krenula taktika zastrašivanja. Krenuli su mi spominjati mrtve bebe koje su bile tog jutra. Kako ćete mi to reći dok sam u kontrakcijama? To je spika koja se dešava kad žena nema nikog svog uz sebe," ispričala je dr. Čerimagić.
Ona ističe da trenutna praksa, gdje suprug može ući samo na sam čin izgona ("ceremonijalno"), nije prava pratnja. Prava pratnja znači podršku tokom sati i sati trudova, kada je žena najranjivija.
Od bolnice do kućnog poroda
Razočarana sistemom kroz tri različita iskustva (državna bolnica i privatno porodilište), dr. Čerimagić se za četvrti porod odlučila na drastičan korak – medicinski asistirani kućni porod sa babicom iz Evropske unije.
"Sistem nam ne nudi tu mogućnost, ali ja sam to organizovala jer sam željela dostojanstven tretman," ističe ona, naglašavajući apsurd da žene moraju "bježati" iz bolnica da bi bile tretirane s poštovanjem.
Sramota u Parlamentu: Žene glasale protiv žena
Elma Adanalić Beglul, aktivistkinja i majka, ne krije razočarenje činjenicom da zakon o pratnji nije dobio podršku, a posebno boli što su protiv njega (ili suzdržane) bile i – žene zastupnice.
"Ne mogu mirno da spavam dok znam da to nije riješeno. Kao majka koja planira još djece, ne mogu se pomiriti s tom činjenicom. To je bolna tačka našeg društva," poručuje Elma.
Struka je jasna već 40 godina: Prisustvo bliske osobe na porodu smanjuje stres, potrebu za intervencijama i rizik od trauma. Pitanje je samo – koliko još generacija žena u BiH mora proći kroz traumu da bi politika sustigla medicinu?
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas