Srbija
Hrvatska
Slovenija
Zločin inspiracija za film nominovanog za Oskara: Šta se desilo u Štrpcima?
Bjelopoljac Demir Ličina oca pamti vrlo malo, kao kroz maglu. Imao je tri godine kada je Iljaz Ličina, tadašnji radnik građevinskog preduzeća „Ratko Mitrović" otet i ubijen, kako se ispostavilo, zbog bošnjačke nacionalnosti. Demirov otac nije bio jedini u smrt je iz prepunog voza sa njim otišlo još 19 putnika.
Dvadeset života, kao i mnoge druge u okolini Višegrada oduzeli su pripadnici jedinice Osvetnici koje je predvodio poznati Višegradski monstrum Milan Lukić.
Zločinci su izveli iz voza putnike Bošnjake i jednog Hrvata koji se zlostavljanju usportivio na pruzi Beograd-Bar i mučki poubijali.
Zločinci su izveli iz voza putnike Bošnjake i jednog Hrvata koji se zlostavljanju usportivio na pruzi Beograd-Bar i mučki poubijali.
"Imali su označena imena i zbog toga su pobijeni", kazao je Demir Ličina.
Zajedno sa Demirovim ocem, ubijeni su i Esad Kapetanović, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić, Tomo Buzov koji je se usportivio zlostavljanju nevinih ljudi i jedna nepoznata osoba.
Šta se dogodilo?
Svi ubijeni su u subotu, 27. februara 1993. ujutro u 10 sati krenuli sa glavne željezničke stanice u Beogradu.
Bili su putnici i radnici koji su se slučajno našli na pogrešnom mjestu. Demirov otac je tog dana išao u Beograd po platu i da odnese doznake za bolovanje u firmu.
Poslom je putovao i Fikret Memović, radnik Željeznice iz Prijepolja, zajedno sa komšijom Rasimom Ćorićem, kaže Fikretova kćerka Selma. Radio je kao otpravnik vozova i tog dana je išao na sastanak sindikata u Beograd i da podigne nešto novca oročenog u „Dafiment banci".
"Otišao i nije se vratio", kaže Selma Memović Čolović, koja je tad bila osmogodišnja djevojčica.
Sudbina je htjela da njen otac mjesec dana prije tragedije radi baš na stanici Štrpci, gdje su se on i kolege smijenjivali.
Teritorija jeste Bosne i Hercegovine, ali pruga je bila u nadležnosti Željeznica, napominje ona.
[caption id="attachment_7766009" align="alignnone" width="800"]
"Imali su označena imena i zbog toga su pobijeni", kazao je Demir Ličina.
Zajedno sa Demirovim ocem, ubijeni su i Esad Kapetanović, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić, Tomo Buzov koji je se usportivio zlostavljanju nevinih ljudi i jedna nepoznata osoba.
Šta se dogodilo?
Šta se dogodilo?
Svi ubijeni su u subotu, 27. februara 1993. ujutro u 10 sati krenuli sa glavne željezničke stanice u Beogradu.
Svi ubijeni su u subotu, 27. februara 1993. ujutro u 10 sati krenuli sa glavne željezničke stanice u Beogradu.
Bili su putnici i radnici koji su se slučajno našli na pogrešnom mjestu. Demirov otac je tog dana išao u Beograd po platu i da odnese doznake za bolovanje u firmu.
Bili su putnici i radnici koji su se slučajno našli na pogrešnom mjestu. Demirov otac je tog dana išao u Beograd po platu i da odnese doznake za bolovanje u firmu.
Poslom je putovao i Fikret Memović, radnik Željeznice iz Prijepolja, zajedno sa komšijom Rasimom Ćorićem, kaže Fikretova kćerka Selma. Radio je kao otpravnik vozova i tog dana je išao na sastanak sindikata u Beograd i da podigne nešto novca oročenog u „Dafiment banci".
Poslom je putovao i Fikret Memović, radnik Željeznice iz Prijepolja, zajedno sa komšijom Rasimom Ćorićem, kaže Fikretova kćerka Selma. Radio je kao otpravnik vozova i tog dana je išao na sastanak sindikata u Beograd i da podigne nešto novca oročenog u „Dafiment banci".
"Otišao i nije se vratio", kaže Selma Memović Čolović, koja je tad bila osmogodišnja djevojčica.
"Otišao i nije se vratio", kaže Selma Memović Čolović, koja je tad bila osmogodišnja djevojčica.
Sudbina je htjela da njen otac mjesec dana prije tragedije radi baš na stanici Štrpci, gdje su se on i kolege smijenjivali.
Sudbina je htjela da njen otac mjesec dana prije tragedije radi baš na stanici Štrpci, gdje su se on i kolege smijenjivali.
Teritorija jeste Bosne i Hercegovine, ali pruga je bila u nadležnosti Željeznica, napominje ona.
[caption id="attachment_7766009" align="alignnone" width="800"]
Teritorija jeste Bosne i Hercegovine, ali pruga je bila u nadležnosti Željeznica, napominje ona.
Po svedočenjima, već na Novom Beogradu su putnici voza legitimisani, navodno su nadležni jurili švercere, a u stvari su prvi put na voznim kartama upisivana imena putnika.
Po svedočenjima, već na Novom Beogradu su putnici voza legitimisani, navodno su nadležni jurili švercere, a u stvari su prvi put na voznim kartama upisivana imena putnika.
Poslije Užica, na stanici Štrpci sačekali su ih naoružani pripadnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske.
Poslije Užica, na stanici Štrpci sačekali su ih naoružani pripadnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske.
Oni sa bošnjačkim imenima izvedeni su napolje i odvedeni vojnim kamionom dalje ka mjestu Prelovo.
Oni sa bošnjačkim imenima izvedeni su napolje i odvedeni vojnim kamionom dalje ka mjestu Prelovo.
"Moj otac je poznavao tadašnjeg konduktera i otpravnika vozova i oni su pokušali da ga zaštite riječima 'to je naš čovek', a to su potvrdili i na suđenju kao svjedoci. Međutim, ta vojska koja je ušla i izvršila otmicu je rekla 'možeš onda ti da ga zamijeniš' i odvedeni su tako", kaže Memović Čolović, koja je pratila i suđenja u Beogradu i u Bosni i Hercegovini.
"Moj otac je poznavao tadašnjeg konduktera i otpravnika vozova i oni su pokušali da ga zaštite riječima 'to je naš čovek', a to su potvrdili i na suđenju kao svjedoci. Međutim, ta vojska koja je ušla i izvršila otmicu je rekla 'možeš onda ti da ga zamijeniš' i odvedeni su tako", kaže Memović Čolović, koja je pratila i suđenja u Beogradu i u Bosni i Hercegovini.
[caption id="attachment_1082012" align="alignnone" width="940"]
Kako su ubijeni?
Kako su ubijeni?
Grupu otetih, vojnici su dovezli do osnovne škole u Prelovu, zatim istjerali iz kamiona, a potom ih udarajući nogama, rukama i kundacima pušaka primorali da uđu u fiskulturnu salu škole.
Grupu otetih, vojnici su dovezli do osnovne škole u Prelovu, zatim istjerali iz kamiona, a potom ih udarajući nogama, rukama i kundacima pušaka primorali da uđu u fiskulturnu salu škole.
Tamo su pripadnici grupe nastavili da ih udaraju po svim dijelovima tijela više od sat vremena, nanoseći im brojne tjelesne povrede, navodi se u optužnici srpskog Tužilaštva za ratne zločine.
Tamo su pripadnici grupe nastavili da ih udaraju po svim dijelovima tijela više od sat vremena, nanoseći im brojne tjelesne povrede, navodi se u optužnici srpskog Tužilaštva za ratne zločine.
Za to vrijeme psovali su im „balijsku majku", a jedan od okrivljenih žrtvu je tukao električnim kablom.
Za to vrijeme psovali su im „balijsku majku", a jedan od okrivljenih žrtvu je tukao električnim kablom.
„Poslije ovakvog okrutnog postupanja primorali su oštećene da skinu odjeću i od njih oduzeli novac i druge vrednije stvari", dodaje se.
„Poslije ovakvog okrutnog postupanja primorali su oštećene da skinu odjeću i od njih oduzeli novac i druge vrednije stvari", dodaje se.
Zatim su ih, držeći uperene puške, primorali da samo u donjem vešu i bosi, ruku vezanih žicom na leđima, izađu iz fiskulturne sale i ponovo uđu u teretno vozilo kojim su došli, pa su ih odvezli u selo Mušići, do jedne spaljene kuće.
Zatim su ih, držeći uperene puške, primorali da samo u donjem vešu i bosi, ruku vezanih žicom na leđima, izađu iz fiskulturne sale i ponovo uđu u teretno vozilo kojim su došli, pa su ih odvezli u selo Mušići, do jedne spaljene kuće.
Tamo su ih dočekali pripadnici oružane formacije i u grupama po dvoje ili troje, ubijali pucnjima iz vatrenog oružja u potiljak.
Tamo su ih dočekali pripadnici oružane formacije i u grupama po dvoje ili troje, ubijali pucnjima iz vatrenog oružja u potiljak.
Tako je ubijeno 18 civila, dok su dvojica ubijeni pri pokušaju bjekstva, jedan iz vatrenog oružja, a drugom je pripadnik jedinice prerezao vrat.
Slučaj oficira Tome Buzova
Savim drugačiju sudbinu od ostalih imao je Splićanin Tomo Buzov, penzionisani oficir Jugoslovenske narodne armije, čije ime u tom zlokobnom vozu nikome nije zasmetalo, ali se on usprotivio otmici upitavši naoružane vojnike:
"Ima li zakona u ovoj državi?".
To pitanje odvelo ga je u smrt, a njegova porodica ostala je da živi u Beogradu, tragajući za odgovorima, dok su se prećutno sve strane distancirale od njega i posmrtno.
Boris Dežulović je u tekstu „Osamnaest ruža za devetnaest žrtava: za jednu od njih nije bilo ni ruže ni molitve" 2014. pisao za portal Slobodna Dalmacija o sudbini ovog čovjeka koji nije oćutao na zločin, a reditelj Nebojša Slijepčević snimio film Čovjek koji nije mogao šutjeti koji je osvojio brojne nagrade i nominovan je za Oskara.
Samo Tomo Buzov nema množine i nikoga se ne tiče.
"Iako je bio žrtva, nema za njega molitve i ruže na spomenu ubijenima: što se njih tiče, nije bio statistički Bošnjak.
Iako nije bio statistički Bošnjak, iako je bio oficir JNA na putu u posjeti sinu u istoj toj vojsci, ne pamte ga ni njegova posljednja domovina, ni njegova nekadašnja vojska: što se njih tiče, bio je statistički Hrvat.
Iako je bio statistički Hrvat, Kaštelanin, ne pamte ga ni Hrvatska ni Kaštel Novi: što se njih tiče, bio je izdajnik", pisao je Dežulović nakon što su u BiH uhapšeni oni koji su počinili ovaj strašni zločin.
Godinu dana kasnije, jedan ponton u Kaštel Novom dobio je spomen ploču sa imenom Tome Buzova, a 2016. tabla je postavljena i na njegovom ulazu u zgradu na Novom Beogradu.
Tako je ubijeno 18 civila, dok su dvojica ubijeni pri pokušaju bjekstva, jedan iz vatrenog oružja, a drugom je pripadnik jedinice prerezao vrat.
Slučaj oficira Tome Buzova
Slučaj oficira Tome Buzova
Savim drugačiju sudbinu od ostalih imao je Splićanin Tomo Buzov, penzionisani oficir Jugoslovenske narodne armije, čije ime u tom zlokobnom vozu nikome nije zasmetalo, ali se on usprotivio otmici upitavši naoružane vojnike:
Savim drugačiju sudbinu od ostalih imao je Splićanin Tomo Buzov, penzionisani oficir Jugoslovenske narodne armije, čije ime u tom zlokobnom vozu nikome nije zasmetalo, ali se on usprotivio otmici upitavši naoružane vojnike:
"Ima li zakona u ovoj državi?".
"Ima li zakona u ovoj državi?".
To pitanje odvelo ga je u smrt, a njegova porodica ostala je da živi u Beogradu, tragajući za odgovorima, dok su se prećutno sve strane distancirale od njega i posmrtno.
To pitanje odvelo ga je u smrt, a njegova porodica ostala je da živi u Beogradu, tragajući za odgovorima, dok su se prećutno sve strane distancirale od njega i posmrtno.
Boris Dežulović je u tekstu „Osamnaest ruža za devetnaest žrtava: za jednu od njih nije bilo ni ruže ni molitve" 2014. pisao za portal Slobodna Dalmacija o sudbini ovog čovjeka koji nije oćutao na zločin, a reditelj Nebojša Slijepčević snimio film Čovjek koji nije mogao šutjeti koji je osvojio brojne nagrade i nominovan je za Oskara.
Boris Dežulović je u tekstu „Osamnaest ruža za devetnaest žrtava: za jednu od njih nije bilo ni ruže ni molitve" 2014. pisao za portal Slobodna Dalmacija o sudbini ovog čovjeka koji nije oćutao na zločin, a reditelj Nebojša Slijepčević snimio film Čovjek koji nije mogao šutjeti koji je osvojio brojne nagrade i nominovan je za Oskara.
Samo Tomo Buzov nema množine i nikoga se ne tiče.
Samo Tomo Buzov nema množine i nikoga se ne tiče.
"Iako je bio žrtva, nema za njega molitve i ruže na spomenu ubijenima: što se njih tiče, nije bio statistički Bošnjak.
"Iako je bio žrtva, nema za njega molitve i ruže na spomenu ubijenima: što se njih tiče, nije bio statistički Bošnjak.
Iako nije bio statistički Bošnjak, iako je bio oficir JNA na putu u posjeti sinu u istoj toj vojsci, ne pamte ga ni njegova posljednja domovina, ni njegova nekadašnja vojska: što se njih tiče, bio je statistički Hrvat.
Iako nije bio statistički Bošnjak, iako je bio oficir JNA na putu u posjeti sinu u istoj toj vojsci, ne pamte ga ni njegova posljednja domovina, ni njegova nekadašnja vojska: što se njih tiče, bio je statistički Hrvat.
Iako je bio statistički Hrvat, Kaštelanin, ne pamte ga ni Hrvatska ni Kaštel Novi: što se njih tiče, bio je izdajnik", pisao je Dežulović nakon što su u BiH uhapšeni oni koji su počinili ovaj strašni zločin.
Iako je bio statistički Hrvat, Kaštelanin, ne pamte ga ni Hrvatska ni Kaštel Novi: što se njih tiče, bio je izdajnik", pisao je Dežulović nakon što su u BiH uhapšeni oni koji su počinili ovaj strašni zločin.
Godinu dana kasnije, jedan ponton u Kaštel Novom dobio je spomen ploču sa imenom Tome Buzova, a 2016. tabla je postavljena i na njegovom ulazu u zgradu na Novom Beogradu.
Godinu dana kasnije, jedan ponton u Kaštel Novom dobio je spomen ploču sa imenom Tome Buzova, a 2016. tabla je postavljena i na njegovom ulazu u zgradu na Novom Beogradu.
"Mogao je odšutjeti i umirovljeni oficir, Kaštelanin Tomo Buzov. Samo da je šutio, da se udubio u novine ili pravio da drijema, da je gledao vlastite blatnjave cipele i vlastita posla – a imao je svojih, važnijih poslova, imao je na jednom kraju pruge suprugu, a na drugom sina - trgnula bi ga nekoliko minuta kasnije lokomotiva i mala stanica Štrpci zauvijek bi ostala iza zaleđenog stakla na prozoru kupea. Samo, eto, da je šutio, kao ostalih hiljadu putnika u vlaku 671. Ali nije mogao. Ustao je konačno sa svog sjedišta i glasno uzviknuo: „Stanite, ljudi, šta to radite!? Ima li u ovoj zemlji zakona?“
Malo se o Štrpcima zna i govori
Malo se o Štrpcima zna i govori
U Srbiji se ne zna dovoljno o Štrpcima, rijetke su emisije ili tekstovi o ovom događaju u medijima koji imaju široku publiku.
U Srbiji se ne zna dovoljno o Štrpcima, rijetke su emisije ili tekstovi o ovom događaju u medijima koji imaju široku publiku.
Dešavalo se da, osim šetnji u Prijepolju i Bijelom Polju, jedino obilježavanje godišnjice bude protest Žena u crnom u centru Beograda, a da prolaznicima ne bude jasno o čemu se radi.
Dešavalo se da, osim šetnji u Prijepolju i Bijelom Polju, jedino obilježavanje godišnjice bude protest Žena u crnom u centru Beograda, a da prolaznicima ne bude jasno o čemu se radi.
To boli, upozorava Nebojša Mrvaljević govoreći za BBC, jer javnost Srbije i Crne Gore još nije dovoljno shvatila opasnost takvih događaja koji, ako prođu nekažnjeno, mogu da se ponove.
To boli, upozorava Nebojša Mrvaljević govoreći za BBC, jer javnost Srbije i Crne Gore još nije dovoljno shvatila opasnost takvih događaja koji, ako prođu nekažnjeno, mogu da se ponove.
Kako ocjenjuje, iza svega stoji pokušaj razdvajanja odgovornosti državne zajednice od dešavanja u Bosni i Hercegovini, negiranje učešća zvaničnih organa i vojske i odgovornosti lica.
Kako ocjenjuje, iza svega stoji pokušaj razdvajanja odgovornosti državne zajednice od dešavanja u Bosni i Hercegovini, negiranje učešća zvaničnih organa i vojske i odgovornosti lica.
„To je pokušaj ubjeđivanja javnosti da oni sa tim nemaju ništa", napominje on.
"Načini na koje su ubijani su nevjerovatni i monstruozni."
"Ono što to sve čini još težim jeste što u produžetku daljih događanja, čitavih 30 godina sistem državni i Srbije i Crne Gore pokušava da to na neki način skrajne u ćošak", kaže podgorički aktivista.
Demir Ličina sve do sada, a posebno najnovije presude vidi kao „svojevrsno ruganje porodicama", jer nalogodavci ostaju na slobodi.
Presude za zločin u Štrpcima
Za ovaj zločin je pred sudom u Bijelom Polju 2002. osuđen Nebojša Ranisavljević na kaznu zatvora od 15 godina, koju je u međuvremenu odslužio.
Mićo Jovičić je priznao krivicu za ovaj zločin i osuđen je na pet godina zatvora pred sudom u BiH.
Sud Bosne i Hercegovine za slučaj Štrpci osudio osmoricu pripadnika Vojske Republike Srpske na kazne zatvora od 13, odnosno 15 godina.
Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić, Petko Inđić, Miodrag Mitašinović, Dragan Šeković i Oliver Krsmanović osuđeni su na po 13 godina zatvora zbog saučesništva u zločinu.
Prvooptuženi u predmetu, bivši komandant Vojske RS Luka Dragičević oslobođen je krivice, "jer nije bilo dokaza".
Milan Lukić, osuđen na doživotni zatvor u Hagu zbog ratnih zločina u Višegradu, optužen je i za ovaj zločin 2019. u BiH.
https://n1info.ba/kultura/covjek-koji-nije-mogao-sutjeti-nominovan-za-oscara-film-o-zlocinima-u-bih/
Apelacioni sud u Beogradu je 30. novembra 2023. godine donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu za zločin u Štrpcima u Bosni i Hercegovini i predmet vratio na ponovno postupanje, saopštila je 12. decembra nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo.
Zbog otmice putnika iz voza u mestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva, prvostepenom presudom od 7. februara 2023. pripadnici jedinice "Osvetnici" Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac osuđeni su na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora.
Optuženi Ljubiša Vasiljević je preminuo tokom trajanja postupka.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
„To je pokušaj ubjeđivanja javnosti da oni sa tim nemaju ništa", napominje on.
"Načini na koje su ubijani su nevjerovatni i monstruozni."
"Načini na koje su ubijani su nevjerovatni i monstruozni."
"Ono što to sve čini još težim jeste što u produžetku daljih događanja, čitavih 30 godina sistem državni i Srbije i Crne Gore pokušava da to na neki način skrajne u ćošak", kaže podgorički aktivista.
"Ono što to sve čini još težim jeste što u produžetku daljih događanja, čitavih 30 godina sistem državni i Srbije i Crne Gore pokušava da to na neki način skrajne u ćošak", kaže podgorički aktivista.
Demir Ličina sve do sada, a posebno najnovije presude vidi kao „svojevrsno ruganje porodicama", jer nalogodavci ostaju na slobodi.
Presude za zločin u Štrpcima
Za ovaj zločin je pred sudom u Bijelom Polju 2002. osuđen Nebojša Ranisavljević na kaznu zatvora od 15 godina, koju je u međuvremenu odslužio.
Mićo Jovičić je priznao krivicu za ovaj zločin i osuđen je na pet godina zatvora pred sudom u BiH.
Sud Bosne i Hercegovine za slučaj Štrpci osudio osmoricu pripadnika Vojske Republike Srpske na kazne zatvora od 13, odnosno 15 godina.
Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić, Petko Inđić, Miodrag Mitašinović, Dragan Šeković i Oliver Krsmanović osuđeni su na po 13 godina zatvora zbog saučesništva u zločinu.
Prvooptuženi u predmetu, bivši komandant Vojske RS Luka Dragičević oslobođen je krivice, "jer nije bilo dokaza".
Milan Lukić, osuđen na doživotni zatvor u Hagu zbog ratnih zločina u Višegradu, optužen je i za ovaj zločin 2019. u BiH.
https://n1info.ba/kultura/covjek-koji-nije-mogao-sutjeti-nominovan-za-oscara-film-o-zlocinima-u-bih/
Apelacioni sud u Beogradu je 30. novembra 2023. godine donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu za zločin u Štrpcima u Bosni i Hercegovini i predmet vratio na ponovno postupanje, saopštila je 12. decembra nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo.
Zbog otmice putnika iz voza u mestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva, prvostepenom presudom od 7. februara 2023. pripadnici jedinice "Osvetnici" Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac osuđeni su na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora.
Optuženi Ljubiša Vasiljević je preminuo tokom trajanja postupka.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Demir Ličina sve do sada, a posebno najnovije presude vidi kao „svojevrsno ruganje porodicama", jer nalogodavci ostaju na slobodi.
Presude za zločin u Štrpcima
Za ovaj zločin je pred sudom u Bijelom Polju 2002. osuđen Nebojša Ranisavljević na kaznu zatvora od 15 godina, koju je u međuvremenu odslužio.
Za ovaj zločin je pred sudom u Bijelom Polju 2002. osuđen Nebojša Ranisavljević na kaznu zatvora od 15 godina, koju je u međuvremenu odslužio.
Mićo Jovičić je priznao krivicu za ovaj zločin i osuđen je na pet godina zatvora pred sudom u BiH.
Mićo Jovičić je priznao krivicu za ovaj zločin i osuđen je na pet godina zatvora pred sudom u BiH.
Sud Bosne i Hercegovine za slučaj Štrpci osudio osmoricu pripadnika Vojske Republike Srpske na kazne zatvora od 13, odnosno 15 godina.
Sud Bosne i Hercegovine za slučaj Štrpci osudio osmoricu pripadnika Vojske Republike Srpske na kazne zatvora od 13, odnosno 15 godina.
Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić, Petko Inđić, Miodrag Mitašinović, Dragan Šeković i Oliver Krsmanović osuđeni su na po 13 godina zatvora zbog saučesništva u zločinu.
Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić, Petko Inđić, Miodrag Mitašinović, Dragan Šeković i Oliver Krsmanović osuđeni su na po 13 godina zatvora zbog saučesništva u zločinu.
Prvooptuženi u predmetu, bivši komandant Vojske RS Luka Dragičević oslobođen je krivice, "jer nije bilo dokaza".
Prvooptuženi u predmetu, bivši komandant Vojske RS Luka Dragičević oslobođen je krivice, "jer nije bilo dokaza".
Milan Lukić, osuđen na doživotni zatvor u Hagu zbog ratnih zločina u Višegradu, optužen je i za ovaj zločin 2019. u BiH.
https://n1info.ba/kultura/covjek-koji-nije-mogao-sutjeti-nominovan-za-oscara-film-o-zlocinima-u-bih/
Milan Lukić, osuđen na doživotni zatvor u Hagu zbog ratnih zločina u Višegradu, optužen je i za ovaj zločin 2019. u BiH.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
