Za zločine protiv civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti u Janji u periodu od 1992. do 1994. godine u prvostepenoj presudi osuđeni su Milan Đokić 3 godine, Branislav Trišić 3 godine, Zoran Tanasić 2 godine, Žrako Milanović 2 godine i Mladen Krajišnik 2 godine. Žrtve su razočarane presudom.

Vijest da je Mladen Krajišnik osuđen na dvije godine zatvora sa nevjericom je primio Nedim Trebičević. Jedan od brojnih stanovnika Janje koji su prošli torturu tokom rata.

“On je mene u stanici policije tukao, premlaćivao, da ne govorim šta sve… i dvije godine dobio. Ima još tu ljudi koje je on… tukao i sve. Dvije godine za to sve? Sramno”, ističe nam Trebičević.

Takvu kaznu za Krajišnika, Trebičević smatra nagradom. I Pašaga Gradaščević svojim očima gledao je torture. Njegova životna drama počinje kada je dobio otkaz na mjesto nastavnika, a potom je uhapšen i odveden u logor.

“Ja sam svjestan da ne može biti nikada onoliko koliko je štete urađeno. Puno njih je krivo i zna se da ne mogu svi odgovarati, ali makar ovi konkretno što se zna da je neko… kao ovo da policajac udara iz čista mira”, naveo je Gradaščević.

Dane i dane je provodio u logoru. U međuvremenu brojni Bošnjaci bili su u neizvjesnosti. Džamije su porušene, a njegova žena bila je u konstantnom strahu.

“Ona je svaki dan bila s otkšrinutim prozorom kako bi mogla kao pobjeći ako neko dođe… Njoj je bilo… njoj je bilo teže nego meni”, rekao je Gradaščević.

“Nijedna petarda nije pukla. Znači u mjestu gdje nema dejstava ratnih ni u blizini, nijedna petarda nije pukla, a ubijeno 46 civila. Znači… bilo je civila koji su ubijeni u kućama, koji su odvođeni u stanice, bilo je onih koji su korišteni kao živi štit i ubijeni su”, naglasio je ovo predsjednik Udruženja logoraša Bijeljina-Janja, Mehmed Đezić.

Iz kuće su odvođeni, mučeni i ubijani. Asim Durgutović i njegova majka Alija odvedeni su i do danas nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci.

Te 1993. godine ubijena je i Đulzida Durgutović. Žena koja je pogledala kroz ovaj prozor potom je u nju pucano i ubijena je. 30 godina je prošlo, a sudovi u BiH nisu osudili krivca.

Milan Đokić, komandir milicije oslobođen je optužbi za ovo ubistvo. Ratnih dejstava ovdje nije bilo, a sve se to dešavalo. Prema presudi civili su premlaćivani metalnim šipkama. Sudbina nesrba ovog dijela BiH riješena je 1994. godine.

Presuda Suda BiH pokazuje, kaže potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljine, da je ovosvjetska pravda spora i djelimična. Janja je jedna od najvećih povratničkih sredina. Hiljade i hiljada osoba vratilo se na svoja ognjišta. No, institucije ih i dalje diskriminišu.

“Od ukupno 500 zaposlenih u Gradskoj upravi devet je Bošnjaka, vidite koja je to disproporcija. Isto je u Domu zdravlja i drugim ustanovama. Da ne govorim o entitetskim preduzećima: Pošte, Elektrodistribucija koja broji toliko radnika ima samo jednog zaposlenog Bošnjaka”, primjetio je Gradaščević.

Ipak, život se ovdje odvija. Radi se, proizvodi se, i opstaje se na ovim područjima. Područjima gdje žive ljudi koji su preživjeli mučenja koja Sud kažnjava po tri ili dvije godine zatvora.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad