Gubitak njuha često se zanemaruje, a može ukazivati na ozbiljnu bolest

Njuh je ujedno i najosobnije osjetilo, zbog čega se ljudi teško slažu oko toga što miriše ugodno. Ipak, čini se da postoji opći konsenzus o najgorem mirisu na svijetu. U jednom njemačkom laboratoriju 1889. godine kemijska reakcija sa spojem tioacetonom proizvela je toliko snažan smrad da je izazvao povraćanje i nesvjesticu kod ljudi udaljenih i do pola kilometra, zbog čega su vlasti bile prisiljene djelomično evakuirati grad Freiburg.

Prečac do naših emocija

Osjet njuha ima važnu evolucijsku ulogu, upozorava nas na nevidljive opasnosti i stavlja u stanje pripravnosti. Mirisi mogu utjecati i na naše odluke, čega su veliki brendovi itekako svjesni, pa ih koriste u trgovinama kako bi potaknuli emocije i zadržali kupce. Sposobnost mirisa da budi sjećanja i snažne osjećaje povezana je s olfaktornom lukovicom, malim područjem u prednjem dijelu mozga koje prima signale iz nosa i prosljeđuje ih izravno u centre za pamćenje i emocije, piše The Independent.

Unatoč svojoj važnosti, njuh je najmanje istražen i često podcijenjen osjet. Kada oslabi, to često prođe nezapaženo, a njegovu pravu vrijednost shvatimo tek kada ga izgubimo. To se dogodilo Micheleu Crippiju, poznatom talijanskom kušaču koji je tijekom pandemije izgubio osjet mirisa. Iako mu se njuh vratio nakon nekoliko tjedana, tada su počeli problemi. Mirisi su postali izobličeni, naranče su mirisale na spaljenu plastiku, breskve na bosiljak, a vanilija mu je izazivala mučninu. Uzrok tome vjerojatno je bilo oštećenje neurona u olfaktornoj lukovici.

Obična prehlada ili Parkinsonova bolest?

Većina nas barem je jednom privremeno izgubila osjet njuha, najčešće zbog prehlade ili gripe. Međutim, taj simptom može biti i rani znak neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti. Zanimljivo je da se gubitak njuha može pojaviti godinama prije drugih, prepoznatljivijih simptoma. Postavlja se pitanje može li se taj znak koristiti za predviđanje Parkinsonove bolesti, no odgovor nije jednostavan.

Znak ranog upozorenja

Jedan od glavnih problema s neurodegenerativnim bolestima jest to što je u trenutku postavljanja dijagnoze oštećenje mozga već znatno uznapredovalo. Kod Parkinsonove bolesti, prije pojave prvih simptoma poput ukočenosti i drhtanja, izgubljeno je više od polovice neurona koji proizvode dopamin, ključan za kontrolu pokreta.

Rano prepoznavanje simptoma poput gubitka njuha, koji pogađa do 90% pacijenata, moglo bi poslužiti kao važan pokazatelj i omogućiti raniju dijagnozu te pravodobno liječenje. Problem je u tome što ovaj simptom nije specifičan samo za Parkinsonovu bolest, može se pojaviti i zbog starenja, stresa ili drugih stanja, pa mu se često ne pridaje dovoljno pažnje.

Šta se dešava u mozgu

Znanstvenici još uvijek nemaju jasan odgovor na pitanje zašto neurodegenerativne bolesti uzrokuju gubitak njuha. Kod nekih pacijenata s Parkinsonovom bolešću pretpostavlja se da bolest započinje upravo u olfaktornoj lukovici, puno prije nego što se proširi na centre zadužene za kretanje. Uzrok mogu biti oštećenja izazvana virusima, pesticidima ili toksinima koje udišemo.

U slučaju Alzheimerove bolesti, nedavna istraživanja upućuju na to da proces započinje u malom području moždanog debla poznatom kao locus coeruleus. Kada se prekine veza između tog područja i olfaktorne lukovice, problemi s njuhom pojavljuju se mnogo prije prvih znakova demencije. Gubitak njuha tako nije izravni simptom bolesti, već znak da je proces u mozgu već započeo.

Dijagnosticiranje putem mirisa

Kada pacijent dođe na pregled, nije uvijek lako razlikovati Parkinsonovu bolest od drugih sličnih poremećaja. Gubitak njuha, u kombinaciji s drugim testovima, može pomoći u postavljanju dijagnoze i procjeni tijeka bolesti, jer se često povezuje s težim oblicima. Zanimljivo je da je gubitak njuha kod Parkinsonove bolesti selektivan. Pacijenti bez problema prepoznaju ugodne mirise poput čokolade, ali teže prepoznaju neutralne ili neugodne mirise poput sapuna, dima ili gume.

Neki pacijenti, osobito žene, doživljavaju i olfaktorne halucinacije, odnosno osjećaju "fantomske" mirise duhana ili zapaljenog drva koji zapravo ne postoje. Koliko god to zvučalo neobično, Parkinsonova bolest ima i svoj specifičan miris, opisan kao drvenast i mošusan. To znamo zahvaljujući Joy Milne, Škotkinji s iznimno osjetljivim njuhom, koja je taj miris prepoznala kod svog supruga čak 12 godina prije nego što mu je bolest dijagnosticirana.

Gubitak njuha možda se čini kao problem ograničen na nos, no zapravo je riječ o važnom signalu iz mozga koji znanstvenicima pomaže bolje razumjeti bolest i unaprijediti kvalitetu života oboljelih.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad