Sjaj sijalice ili pametnog telefona noću može poremetiti cirkadijalni ritam tijela. Sada, nova studija sugerira da izlaganje umjetnoj svjetlosti nakon ponoći može povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Istraživanje je provedeno među gotovo 85.000 ljudi, u dobi između 40 i 69 godina, koji su nosili uređaje na zapešćima, dan i noć, tokom jedne sedmice, kako bi pratili svoje izlaganje različitim nivoima svjetlosti, piše Science Alert.
Kao dio eksperimenta UK Biobank, zdravlje ove grupe pratilo se do devet godina. Volonteri koji su kasnije razvili dijabetes tipa 2 imali su veću vjerovatnoću da su bili izloženi svjetlu između 00:30 i 06:00 sati, tokom sedmičnog perioda istraživanja.
Rezultati ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu, ali otkrivaju doza-zavisni odnos između jače svjetlosti u sred noći i rizika od metaboličkog poremećaja, što podržava ovu povezanost.
Učesnici u gornjih 10 procenata izloženosti svjetlosti noću imali su do 67 posto veći rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 u odnosu na one u donjih 50 procenata.
Istraživanja sugeriraju da izlaganje umjetnoj svjetlosti noću, bilo da se radi o žutoj svjetlosti vaše lampe za čitanje ili plavoj svjetlosti sa vašeg pametnog telefona ili TV-a, može otežati uspavljivanje. Ali čak i kada su istraživači uzeli u obzir obrasce i trajanje spavanja u trenutnoj studiji, rezultati su ostali isti, što sugerira da je u igri neki drugi mehanizam.
Drugi mogući faktori, poput spola osobe, genetskog rizika od dijabetesa, ishrane, fizičke aktivnosti, izloženosti dnevnoj svjetlosti, pušenja ili konzumacije alkohola, također nisu imali uticaja na rezultate.
“Savjetovanje ljudi da izbjegavaju noćno svjetlo je jednostavna i isplativa preporuka koja može olakšati globalni zdravstveni teret dijabetesa tipa 2,” zaključuju autori studije, koju su vodili istraživači sa Monash Univerziteta u Australiji.
U prošlosti su neke druge opservacione studije također povezale umjetnu svjetlost noću sa inzulinskom rezistencijom, ali ti eksperimenti nisu mjerili unutrašnje, umjetne izvore svjetlosti ni približno toliko precizno niti toliko dugo.
Nova saznanja iz istraživanja na životinjama i ljudima sugeriraju da izlaganje umjetnoj svjetlosti može poremetiti cirkadijalne ritmove, što dovodi do smanjene tolerancije glukoze, promijenjenog lučenja inzulina i debljanja – sve što je povezano s povećanim rizikom od metaboličkih poremećaja poput dijabetesa tipa 2.
Jedno od glavnih ograničenja studije je što istraživači nisu mogli uzeti u obzir vrijeme obroka, što može uticati na cirkadijalne ritmove i toleranciju glukoze. Nadalje, neki socioekonomski faktori, poput stambene situacije osobe, uzeti su u obzir na regionalnom, a ne individualnom nivou, i razmatrani su samo stariji odrasli.
Također, postoji činjenica da tijela pojedinaca vrlo različito reagiraju na svjetlost, s nekim studijama koje sugeriraju da intenzitet svjetlosti potreban za suzbijanje proizvodnje melatonina, koji pomaže u regulaciji našeg cirkadijalnog ritma, može varirati od 6 do 350 luxa.
Ipak, prethodni eksperimenti sugeriraju da kada je melatonin poremećen i cirkadijalni ritam izbačen iz ravnoteže, to može dovesti do toga da pankreas luči manje inzulina. To bi mogao biti faktor koji doprinosi razvoju dijabetesa.
Potrebne su daleko rigoroznije studije prije nego što naučnici zaista mogu razumjeti kako svjetlost noću utiče na cirkadijalni ritam i što to, zauzvrat, može učiniti zdravlju metabolizma tijela.
Neke studije sugeriraju da čak i vikend kampiranja bez umjetne svjetlosti može pomoći u resetiranju cirkadijalnog ritma osobe. Možda je to upravo ono što bi ljekar trebao preporučiti.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!