Je li BMI dovoljan da kaže jeste li gojazni? Evo šta je pokazala studija na 844.000 ljudi

Indeks tjelesne mase (BMI) računa se tako da se težina u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima. Brz je i jeftin, ali ne razlikuje mišiće od masti i ne pokazuje gdje se masno tkivo nalazi. Zato je međunarodna komisija časopisa The Lancet Diabetes & Endocrinology u januaru 2025. predložila novi način postavljanja dijagnoze gojaznosti.

Komisiju od 56 stručnjaka vodio je profesor Francesco Rubino s King's College London, a prijedlog je podržalo više od 75 medicinskih organizacija. Nova studija, objavljena 11. novembra u časopisu Nature, prva je velika provjera tog prijedloga na stvarnim podacima.

Prvo metar, pa pregled

Prema komisiji, BMI služi samo kao prvi korak. Višak masnog tkiva potvrđuje se na jedan od ovih načina:

• BMI uz bar jednu mjeru struka: obim struka, omjer struka i kukova ili omjer struka i visine;
• dvije mjere struka, bez obzira na BMI;
• direktno mjerenje masnog tkiva, na primjer posebnim snimanjem;
• kod BMI-ja iznad 40 gojaznost se može pretpostaviti.

Zatim ljekar procjenjuje stanje organa. Klinička gojaznost je hronična bolest u kojoj višak masti već narušava rad organa ili znatno otežava svakodnevne aktivnosti, poput kupanja i oblačenja. Za odrasle je propisano 18 kriterija, među kojima su otežano disanje zbog gojaznosti, srčana slabost i bol u koljenu ili kuku uz ukočenost zgloba. Predklinička gojaznost znači višak masti bez narušene funkcije organa, ali uz veći rizik od dijabetesa tipa 2, bolesti srca i nekih vrsta raka.

Šta je pokazalo 844.108 ljudi iz četiri zemlje

Međunarodni tim, u kojem je prvi autor An Pan s kineskog Univerziteta nauke i tehnologije Huazhong, a stariji autor Francesco Rubino, uz saradnike iz SAD-a, Španije i Italije, analizirao je podatke 844.108 odraslih od 18 do 74 godine iz Kine, Velike Britanije (UK Biobank), SAD-a i Španije. Sam BMI je, zavisno od grupe, propustio gojaznost kod 5,2 do 8,6 posto ispitanika, a kod 1,2 do 3,1 posto ju je pripisao ljudima koji nisu ispunili kombinovane kriterije.

Klinička gojaznost činila je od 22,7 do 31,3 posto svih slučajeva gojaznosti. Bila je povezana sa 69 posto većim rizikom smrti iz bilo kojeg uzroka u odnosu na ljude bez gojaznosti i bez narušene funkcije organa. Kod predkliničke gojaznosti rizik je bio veći za 19 posto. Prekomjerna težina ili gojaznost samo po BMI-ju, bez potvrde mjerenjem struka, nije bila povezana s većom smrtnošću.

Prema izvještaju Sky Newsa, studija sugeriše da u Velikoj Britaniji oko 2,4 miliona ljudi ima opasno mnogo masnog tkiva koje BMI ne prepozna, dok bi oko 1,3 miliona onih koje BMI svrstava u gojazne moglo biti bez viška masti.

Šta studija ne može reći

Riječ je o opservacijskoj studiji zasnovanoj na zdravstvenim kartonima, pa pokazuje povezanost, a ne dokaz da je višak masti izazvao svaku smrt. Grupe iz četiri zemlje razlikuju se po dobi, porijeklu i zdravstvenim sistemima, a autori traže nove studije u kojima bi se dijagnoze postavljale prema kliničkim pregledima. Studija nije provjeravala ni da li nova podjela vodi do boljeg liječenja.

Kako pravilno izmjeriti struk

Britanska javna zdravstvena služba NHS savjetuje da na boku pronađete najdonje rebro i vrh karlične kosti. Metar obavijte oko tijela na sredini između te dvije tačke, što je otprilike u visini pupka. Normalno izdahnite i ne uvlačite stomak dok očitavate mjeru.

Granice za obim struka razlikuju se po spolu i populaciji, pa jedna izmjerena vrijednost ne znači dijagnozu. Ako vas brine težina ili mjera struka, o tome razgovarajte s porodičnim ljekarom.