Kučuk: Strah i osjećaj nesigurnosti čine nacionalizam snažnim političkim alatom u BiH

Razumijevanje nacionalizma u BiH zahtijeva istovremeno historijsku, sociološku, političku i psihološku perspektivu, kaže Kučuk, ukazujući na to da posebnu težinu imaju iskustva rata 1992–1995. godine, kolektivna sjećanja, porodične i lokalne traume, ali i politički sistem u kojem je značajan dio političke reprezentacije organizovan po etničkom principu.

Psihologinja ističe da politički akteri mogu veoma uspješno koristiti nacionalni identitet kao politički resurs kada ga povežu s osjećajem straha, ugroženosti, kolektivnim sjećanjima i potrebom za zaštitom vlastite grupe.

"Strah je često snažniji i od političkog programa"

"Emocija koja je kroz historiju često bila snažnija od mnogih drugih, a danas nerijetko i od političkog programa, jeste strah. To je strah od gubitka, strah od drugog, strah od promjene i strah da će ono što smatramo svojim, bilo da je riječ o identitetu, jeziku, religiji, kulturi, teritoriji ili političkim pravima, biti ugroženo. U društvima koja su prošla kroz rat i duboke kolektivne traume takve emocije imaju dodatnu snagu i težinu", kazala je Kučuk u razgovoru za Fenu.

Prema njenim riječima, politička komunikacija u BiH odvija se u društvu čiji građani nose različita sjećanja na isti rat, različita tumačenja prošlosti i različite predstave o tome ko je ugrožen, ko je odgovoran i ko treba štititi "svoj narod".

"U takvom društvenom okruženju nacionalni identitet postaje mnogo više od pitanja pripadnosti, te prerasta u snažan politički resurs", istakla je.

Kučuk navodi da je u multietničkom društvu, kakvo je bosanskohercegovačko, etnički identitet posebno značajan kada se poveže s historijom, religijom, jezikom, teritorijom, porodicom i kolektivnim traumama.

"Tada politička poruka koja naglašava ugroženost 'naše' grupe može imati mnogo snažniji emocionalni efekat nego poruka koja govori o ekonomiji, reformama ili administrativnim pitanjima. Ljudi ne reaguju samo racionalno nego i emocionalno, a upravo se na tom prostoru često gradi politička mobilizacija", naglasila je.

Međuetnički odnosi nisu samo posljedica netrpeljivosti

Napomenula je da istraživanja međunacionalnih odnosa u BiH pokazuju kako međuetničke distance i podjele postoje, ali i da su mnogo složenije od jednostavne slike potpunog neprijateljstva između tri etničke grupe.

"To je psihološki značajno zato što pokazuje da se međuetnički odnosi ne mogu posmatrati samo kao posljedica 'prirodne' netrpeljivosti. Stavovi pojedinaca oblikuju se kroz socijalizaciju, iskustvo, politički kontekst, medije, porodicu i kolektivne narative. Zbog toga smo svi pojedinačno dio slagalice koja se zove odgovornost", smatra Kučuk.

Govoreći o značaju osjećaja sigurnosti, podsjetila je da ona predstavlja jednu od osnovnih ljudskih potreba i da se ne odnosi samo na fizičku zaštitu.

Sigurnost, kako pojašnjava, podrazumijeva osjećaj da je život predvidiv, da čovjek pripada određenoj zajednici, da razumije svijet oko sebe i da može vjerovati ljudima i institucijama koje ga okružuju. Kada se taj osjećaj naruši, ljudi prirodno traže načine da ga ponovo uspostave.

"Politička poruka o zaštiti naroda govori o jednoj od najdubljih ljudskih potreba"

"Upravo na toj tački sigurnost prestaje biti samo psihološka potreba i postaje politički resurs, zato što strah preuzima kontrolu i preusmjerava pažnju s pitanja stvarne političke produktivnosti. U društvima koja su prošla kroz rat, političku nestabilnost ili dugotrajne društvene podjele, osjećaj nesigurnosti može biti posebno izražajno snažan. U BiH tome se pridružuju ratno iskustvo, različita kolektivna sjećanja, etničke podjele i nepovjerenje u institucije. U takvom kontekstu politička poruka koja obećava zaštitu 'našeg naroda' ne govori samo o politici, već i o jednoj od najdubljih ljudskih potreba, a to je potreba da budemo sigurni", istakla je.

Sagovornica Fene kaže da neuređenost sistema, komplikovana podjela nadležnosti, sporost institucija i osjećaj nepravde dodatno jačaju privlačnost političkih lidera koji se predstavljaju kao odlučni autoriteti.

"Kada građani osjećaju da sistem ne funkcioniše, da nema jasnih odgovora i da institucije ne pružaju zaštitu, raste potreba za snažnim vođom koji obećava red i sigurnost. Takav lider psihološki predstavlja suprotnost haosu, bez obzira na to koliko su njegove politike konkretne ili ostvarive", pojašnjava Kučuk.

Političko nadmetanje kroz etničke teme

Posebno je ukazala na fenomen političkog nadmetanja kroz etničke teme, koji je, kako kaže, karakterističan za BiH.

U takvom modelu političke komunikacije, naglašava ona, političari nastoje dokazati da su veći zaštitnici vlastitog naroda od svojih političkih konkurenata, pa se politički prostor pretvara u svojevrsno nadmetanje u nacionalističkoj retorici.

"To omogućava preusmjeravanje pažnje s pitanja odgovornosti, ekonomskog razvoja i kvaliteta javnih politika na pitanja identiteta i kolektivne sigurnosti", kaže psihologinja.

Kučuk napominje da nesigurnost sama po sebi ne proizvodi radikalizam, ali da može povećati potrebu za jednostavnim odgovorima, jasnim granicama i osjećajem reda.

Kada pojedinac izgubi osjećaj kontrole nad vlastitim životom ili budućnošću, često traži oslonac u porodici, zajednici, religiji, ideologiji ili političkom lideru.

"Ako ne osjećamo da možemo kontrolisati budućnost, možemo tražiti snažan autoritet koji će nas zaštititi. Ako ne vjerujemo institucijama, možemo povjerenje prenijeti na političkog vođu koji obećava odlučnost. Ako osjećamo nesigurnost u vlastitom položaju, možemo se snažnije vezati za grupni identitet. To su mehanizmi koji nisu specifični samo za BiH, ali u našem društvenom kontekstu imaju dodatnu snagu", pojasnila je.

"Umjesto pitanja o životnom standardu, građani počinju razmišljati o tome ko će zaštititi njihov narod"

Govoreći o političkoj instrumentalizaciji nacionalizma, Kučuk ističe da ona nastaje kada politički akteri nacionalni ili etnički identitet koriste kao sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva.

"U takvom procesu političar sebe predstavlja kao zaštitnika određene grupe, dok političke protivnike ili druge zajednice prikazuje kao potencijalnu prijetnju. Kada se kod ljudi aktivira osjećaj da je njihova grupa ugrožena, pitanja koja bi u normalnim okolnostima bila u drugom planu vrlo brzo postaju prioritet. Umjesto pitanja 'koja politika će poboljšati moj životni standard', politička odluka počinje se doživljavati kroz pitanje 'ko će zaštititi naš narod'", naglašava Kučuk.

Dodala je da istraživanja u BiH pokazuju povezanost političkog identiteta s etničkom i religijskom pripadnošću, zbog čega značajan broj građana prilikom izbora političkih kandidata važnim smatra upravo te faktore.

Kao jedan od najvažnijih elemenata nacionalističke mobilizacije izdvojila je stvaranje jasne granice između "nas" i "njih".

Takva podjela, kaže, pojednostavljuje složenu političku stvarnost i nudi jednostavna objašnjenja za probleme poput korupcije, nezaposlenosti, odlaska mladih ili ekonomskih teškoća.

"Društveni problemi su složeni i zahtijevaju dugoročna rješenja. Međutim, poruka koja odgovornost prebacuje na 'njih' često je emocionalno privlačnija i psihološki jednostavnija. Tada politički protivnik više nije osoba s drugačijim stavovima, nego neko ko se predstavlja kao prijetnja grupi kojoj pripadamo", upozorila je.

"Prošlost prestaje biti lekcija i postaje instrument političke mobilizacije"

Posebnu ulogu u oblikovanju nacionalističkih narativa, istakla je Kučuk, ima kolektivno sjećanje na rat 1992–1995. godine.

"Rat nije samo historijski događaj. Njegovo značenje prenosi se kroz porodicu, obrazovanje, medije, komemoracije, političke govore i javne simbole. Problem nastaje kada se kolektivno sjećanje ne koristi samo za očuvanje istine i dostojanstva žrtava, nego i za stalno obnavljanje osjećaja međugrupne prijetnje. Tada prošlost prestaje biti lekcija, a postaje instrument političke mobilizacije u sadašnjosti", zaključila je psihologinja.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad