Psihologija ličnosti je grana psihologije koja se bavi proučavanjem psiholoških osobina, odnosno osobina ličnosti koje predstavljaju načine na koje se ljudi razlikuju jedni od drugih u razmišljanjima, osjećajima i ponašanjima. Osobine ličnosti opisuju i načine na koje su ljudi slični jedni drugima, relativno su trajne u vremenu i imaju ključnu ulogu u izborima koje pojedinac čini kako bi oblikovao svoj život.

Prema neuroznanstvenim istraživanjima u psihologiji ličnosti danas se uglavnom koristi model Velikih pet ili petofaktorski model (eng. Big Five) kojim se nastoji objasniti primarne tipove ličnosti, a to su –ekstraverzija (introverzija), ugodnost, otvorenost prema iskustvima, savjesnost i emocionalna stabilnost (neuroticizam). Neuroticizam je suprotna strana emocionalnoj stabilnosti, a smatra se glavnim rizikom za razvoj psihopatoloških problema.

Neuroticizam – emocionalna stabilnost

Dvije suprotnosti jedne od pet dimenzija ličnosti upravo su neuroticizam i emocionalna stabilnost. Oni koji postižu visoke rezultate na skali neuroticizma obično su anksiozne, zabrinute, sumorno i depresivno raspoložene osobe koje uglavnom imaju probleme funkcioniranja i u drugim područjima (npr. poteškoće sa spavanjem, psihosomatske poremećaje i sl.). Neurotično ponašanje podrazumijeva burne reakcije na svaki podražaj, koje otežavaju prilagodbu i uzrokuju iracionalno, a ponekad i rigidno ponašanje.

Kada je u pitanju neuroticizam, stres je jedan od glavnih okidača koji dovodi do defenzivnog ili izbjegavajućeg ponašanja, uključujući anksioznost, depresiju, ljutnju, razdražljivost i paniku. Simptomi neurotične osobe uključuju i pretjeranu emocionalnost, zabrinutost i okupiranost stvarima koje bi mogle krenuti po zlu.

Zbog čestih negativnih misli, neuroticizam nerijetko za sebe veže i razvoj anksioznog poremećaja.

Nasuprot tome, emocionalna stabilnost predstavlja osobe s umjerenim emocionalnim reakcijama koje se brzo oporavljaju nakon uzbuđenja i stresnih situacija. Obično su u pitanju stabilne i mirne osobe blage ćudi koje se dobro kontroliraju i nisu pretjerano zabrinute oko nadolazećih situacija. Za razliku od njih, osobe koje su visoko na skali neuroticizma se teško vraćaju na “normalu” nakon uzbuđenja i stresnih situacija, a potrebno im je neko vrijeme da se stabiliziraju i vrate u prvotno funkcioniranje.

Neuroticizam kod djece i odraslih

Neuroticizam se, kao osobina ličnosti, jasnije počinje uočavati tek tijekom formativnih godina osobe koje su ključne za razvoj ličnosti. Kod djece se može uočiti u naznakama prekomjerne razdražljivosti, teškog temperamenta i čestih epizoda iritiranosti. Također, slične simptome možemo uočiti i kod odraslih osoba koje su ranjive na negativne emocije. Ljudi visokog neuroticizma prejako reagiraju na neugodne događaje, brinu se o mnogim stvarima i često negoduju.

Neuropsihološka istraživanja su pokazala da neurotransmiteri serotonin i noradrenalin igraju važnu ulogu za razvoj neuroticizma. Također, postoje i jasni dokazi za vezu između neuroticizma i povećane aktivnosti hipotalamičke-hipofizne-adrenalne osi, koja regulira reakciju tijela na stres te je povezana s lučenjem kortizola, hormona stresa, kao i kortizolnim odgovorima na specifične stresore. Kronični stres povezan s neuroticizmom oštećuje imunološki odgovor organizma te općenito narušava zdravstveno stanje pojedinca.

Ne postoji “gen za neuroticizam”. Razvoj osobina ličnosti pretpostavlja se određenim genetskim predispozicijama, ali tek u interakciji s okolinom formira se određena karakteristika ličnosti. Neuroza koja je u podlozi razvoja neurotičnosti može se uočiti i kod djece, kao i kod odraslih, a ovisno o vremenu pojave i načinu razrješenja iste, pitanje je hoće li se razviti visoka razina neuroticizma ili će biti riječ o minimalnim poteškoćama.

Neuroticizam – je li sve tako crno?

Osobe koje su visoko na dimenziji neuroticizma sklone su pesimizmu i ruminaciji, tjeskobne su i razdražljive, a sukladno tome i često nesretne zbog svoje životne pozicije (koja najčešće nije u sadašnjosti, nego uglavnom u brizi oko budućnosti ili promišljanju o prošlosti). Neurotične osobe se također boje rizika, zbog čega izbjegavaju društvene ili poslovne situacije u kojima postoji vjerojatnost gubitka. Stoga se nerijetko boje emocionalne bliskosti zbog straha od napuštanja ili straha od gubitka.

Koliko će neuroticizam biti prisutan u ponašanjima osobe, ovisi i o interakciji s drugim dimenzijama ličnosti. Primjerice, ako je uz jako izražen neuroticizam prisutna i ekstraverzija, takav pojedinac je vjerojatno osjetljiv i nemiran, lako se uzbuđuje i zna biti agresivan. Ako je prisutna introverzija, vjerojatnije je da će biti riječ o osobi koja se povlači u sebe i pribjegava autodestruktivnim ponašanjima. Druge dimenzije ličnosti, ovisno o tome koliko su izražene i u interakciji, mogu utjecati na konačne pozitivne ili negativne posljedice neuroticizma.

Važno je naglasiti da analitičko promišljanje o detaljima, stvarima koje mogu krenuti u krivom smjeru i ugrožavajućim rizicima u određenim postupcima mogu biti jako korisne i pozitivne karakteristike za određene poslovne pozicije. Neuroticizam u poslovnom svijetu nije nužno loša karakteristika sve dok su ostale emocionalne sfere relativno stabilnog i umjerenog intenziteta.
Međutim, društvena okolina često može biti izazov za osobu visokog neuroticizma, kao i visoko stresne situacije čije se negativne ishode može prevenirati pravovremenim intervencijama u smjeru učenja strategija suočavanja sa stresom.

Osobe koje osjećaju negativne posljedice neuroticizma i koje uočavaju da određene postupke teško kontroliraju mogu potražiti pomoć u obliku psihoterapijskog rada na sebi i učenja tehnika za opuštanje, suočavanje sa stresom i proradu automatskih negativnih misli. Nikad nije kasno za traženje pomoći i poboljšanje psihofizičkog funkcioniranja kako bi se prevenirale brojne druge komplikacije u privatnom i poslovnom životu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad