Osim godišnjih odmora, mora i sunca, ljeto nam donosi bezbroj opasnosti kojih možda nismo ni svjesni, među njima i povećan rizik obolijevanja od bakterijskih i virusnih infekcija. Visoke ljetne temperature pogoduju razvoju uzročnika bolesti, a lako se zarazimo jedući zaraženu hranu, pijući zaraženu vodu, prljavim rukama.

Tako su ljeti vrlo česti proljevi (nekad i s povraćanjem), a uzročnici su bakterije i virusi te kod putničkih proljeva i paraziti.

Gastrointestinalne tegobe infektivnog uzroka smatraju se najčešćim bolestima u ljetnom periodu. Kako bismo izbjegli zarazu i uživali u zasluženom ljetnom odmoru, valja poznavati glavna obilježja najčešćih uzročnika te se pridržavati pravila osobne higijene i higijene prehrane.

Akutne crijevne bolesti (salmonela)

Na prvom mjestu su akutne crijevne bolesti, koje su inače među najčešćim zaraznim bolestima u svijetu. U Hrvatskoj je najveća učestalost bakterijskih crijevnih infekcija od svibnja do listopada. Od crijevnih infekcija ljeti ponajviše dovode bakterijski uzročnici. To se prvenstveno odnosi na bakterije iz roda Salmonella, koje pronalazimo diljem svijeta u ljudima, životinjama i okolišu. Taj mikroorganizam ulazi u tijelo kroz probavni sustav, a za razvoj bolesti kod zdravih osoba je potreban velik broj kolonija, stoga infekcija obično nastaje kao posljedica velikog unosa hrane u kojoj se bakterija nalazi u velikim koncentracijama. Rod Salmonella pripada porodici bakterija Enterobacteriaceae. Salmonele su gram-negativne štapićaste bakterije rasprostranjene širom svijeta (u tlu, vodi, probavnom sustavu domaćih i divljih životinja, gmazova, ptica i insekata).

Salmonele su termolabilne pa se u mikrovalnoj pećnici uništavaju nakon tri minute na 80 Celzijevih stupnjeva. Mjesto na kojem salmonele ulaze u organizam je probavni sustav (feko-oralni način prijenosa). Izvori infekcije su voda (onečišćena fekalijama), školjke (zbog kontaminirane vode), mlijeko i mliječni proizvodi (zbog neadekvatne pasterizacije, nestručnog rukovanja i sl.), jaja, meso i mesni proizvodi (zbog kontaminacija tijekom obrade) te kućni ljubimci (npr. kornjače i reptili). Uzročnici se iz stolice mogu dalje prenijeti hranom i vodom.

Za razvoj bolesti kod zdravih ljudi potreban je unos velikog broja bakterija (105-108 mikroorganizama po gramu namirnice) kroz usta. Ljetne temperature pružaju pogodne uvjete za razmnožavanje bakterija, i to prvenstveno u nedovoljno termički obrađenim mliječnim proizvodima, kolačima, sladoledima itd. Salmoneloze se klinički manifestiraju kao gastroenteritis, crijevna groznica i septički sindrom. Gastroenteritis je najčešća manifestacija infekcije uzrokovane salmonelom. Tijekom 8-48 sati nakon unosa javljaju se glavobolja, mučnina, proljevi, povraćanje i bolovi u trbuhu uz umjereno povišenu temperaturu. Uzorci za mikrobiološku dijagnostiku salmoneloza su stolica (tzv. koprokultura), povraćane mase i sumnjiva hrana. Ako se sumnja na prošireni oblik bolesti, uzimaju se uzorci krvi ili sekundarno zahvaćenog organa (likvor, iskašljaj, punktat). Antigenska tipizacija govori nam o kojem se serotipu bakterije radi, što je važno za epidemiološko praćenje bolesti. Liječenje salmoneloza je simptomatsko, nadoknadom tekućine i elektrolita. Antibiotička terapija se kod infekcija salmonelama ne preporučuje jer može produžiti bolest i izazvati kronično stanje.

Zlatni stafilokok

Još jedan važan uzročnik bakterijskog otrovanja hranom ljeti je zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus). On u hranu ulazi s kože ili sluznice kolonizirane osobe tijekom pripreme hrane te tamo luči enterotoksin otporan na zagrijavanje i kraću termičku obradu. Ovakav tip otrovanja obično se javlja kad se pripremljeni obrok polagano hladi te se dulje vrijeme drži na sobnoj raturi – naime, topla hrana izvrsna je podloga za rast zlatnog stafilokoka.

Norovirusi

Premda svi virusi koji su odgovorni za pojavu virusnih gastroenteritisa u zimskom periodu mogu uzrokovati i ljetne crijevne viroze, neki od njih ipak pokazuju znatno veću pojavnost. Tako se u ljeti najčešće javlja infekcija norovirusima iz obitelji Caliciviridae, za koje se smatra da uzrokuju čak 50 posto sindroma gastroenteritisa uzrokovanih hranom. Norovirusi zahvaćaju sve osobe neovisno o dobi, a prenose se fekalno kontaminiranom hranom i vodom, direktnim kontaktom zaražene osobe s nezaraženom te putem aerosolizacije virusa i posljedične kontaminacije raznih površina. Norovirusi dovode do sličnih simptoma te uzrokuju mučninu, povraćanje, proljev i grčeve u trbuhu.

Ponekad oboljele osobe imaju blažu groznicu, zimicu i tresavicu, glavobolju, bol u mišićima te se osjećaju iscrpljeno. Bolest počinje iznenadno, 24 do 48 sati nakon ulaska virusa u organizam, premda se simptomi mogu javiti već i za 12 sati. Bolest traje kratko, rijetko dulje od dva dana, no virus se u stolici može izlučivati još mjesecima pa postoji opasnost od zaraze okoline. Epidemiološka i klinička iskustva ukazuju na to da djeca količinski povraćaju više nego odrasle osobe.

Temelj liječenja gastroenteritisa u većini slučajeva je nadoknada izgubljene tekućine i elektrolita te konzumacija laganije, jednostavne hrane koja ne oštećuje sluznicu crijeva (prepečeni kruh, riža, kuhano voće i povrće te pečene jabuke). Masnu, tešku, prženu i slatku hranu treba izbjegavati, kao i sve mliječne proizvode, uz iznimku probiotičkih proizvoda. Osobe koje ne mogu primati tekućinu na usta zbog mučnine ili nekog drugog razloga (posebice mala djeca) trebaju medicinsku skrb te nadoknadu tekućine intravenskim putem. Antibiotička terapija se kod infekcije salmonelama ne preporučuje jer može produljiti bolest i uzrokovati kronično stanje, a kod virusnih gastroenteritisa nema nikakva učinka.

Ešerihija

Escherichia coli kao uzročnik rasprostranjena je u svim zemljama, razvijenim i nerazvijenim. Šest je sojeva odgovorno za crijevne infekcije: enterotoksigena, enterohemoragična, enteropatogena, enteroinvazivna, enteroagregativna, enteroadherentna. Enterotoksigena E. coli izlučuje enterotoksin, izaziva putne proljeve. Enterohemoragična E. coli EHEC proizvodi Shiga toksine. EHEC soj 0104:H4 bio je uzročnik velike epidemije u Europi 2011. EHEC nalazimo u crijevima preživača (krave, koze, ovce, jeleni), oni ne obolijevaju, ali izlučuju bakterije stolicom. Simptomi se javljaju 3-4 dana nakon zaraze: grčevi u trbuhu, povraćanje, proljev koji može biti krvav, simptomi se postupno pojačavaju. Većina zaraženih ozdravi nakon sedam dana, ali u 5-10 posto slučajeva razvija se hemolitičkouremički sindrom. Zbog opasnosti od zatajenja bubrega liječenje je bolničko.

Sunčanica

Sunčanica nastaje prekomjernim izlaganjem glave, posebno zatiljka, visokoj temperaturi, zbog čega se i temperatura u lubanji povećava kao u ekspres-loncu. Tijelo će pokušati rashladiti mozak tako što više hladne krvi uputi u glavu. Zbog toga žilice u mozgu nabreknu i mozak natekne uslijed naglog povećanja volumena. Simptomi ovakve pojave su vrlo slični potresu mozga i nisu nimalo bezazleni. Ozbiljni slučajevi sunčanice mogu završiti i dugotrajnom nesvjesticom, pa i komatoznim stanjem i smrću. Simptomi su najčešće suha koža uz osjetno povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolja, vrtoglavica, nemir, smušenost te crvenilo lica, a uskoro slijede zujanje u ušima, problemi s vidom i malaksalost. U najtežim slučajevima osoba je omamljena, raširenih zjenica, a može se i onesvijestiti. Puls je ubrzan, a disanje plitko i brzo. Osobu treba što prije smjestiti u hladovinu i postupno je rashlađivati kao i kod toplinskog udara. Sunčanici su osobito podložna djeca i starije osobe.