Hronični umor je česta posljedica korone i javlja se kod 30 do 50 posto pacijenata. Kako se nositi sa tim i kada odreagovati? O ovoj temi je u jutarnjem programu televizije Nova S "Probudi se" govorio predsjednik Udruženja za neurokardiologiju Srbije, dr Branislav Milovanović.

Ukoliko poslije korone hronična iscrpljenost traje duže od šest mjeseci, potreban je ozbiljan medicinski pristup, poručuje gost Nevene Madžarević.

“To je jedno veoma ozbiljno oboljenje. Smatra se da je u rangu onkoloških problema ili HIV-a po problemima koje pacijenti imaju. To je, kako pacijenti kažu, stanje stalnog gripa”, objašnjava doktor Milovanović i dodaje da je zapravo riječ o postvirusnom sindromu hroničnog umora, u pitanju je bolest kojoj je i Svjetska zdravstvena organizacija 1969. godine dala šifru G-93.3.

O kakvim razmjerama ovog ozbiljnog problema je riječ svjedoči i to da je morao da reaguje i Evropski parlament, koji je pre nekoliko mjeseci izglasao rezoluciju, prema kojoj moraju da se nađu sredstva i fondovi za istraživanje te bolesti.

“Vi imate neku infekciju i očekujete da ćete se oporaviti poslije mjesec, dva ili tri. Ukoliko se to produži i traje duže od šest mjeseci, onda možemo da govorimo o tom ozbiljnom stanju. Iz određenog stanja umora vi prelazite u bolest”, kaže doktor i upozorava da ovaj problem poprima rang epidemije.

“Vi se naspavate, odete na posao izdržite dva-tri sata i poslije više ne možete da radite. To je progresivan pad energije”, objašnjava doktor Milovanović i dodaje da alarm treba da nam se upali, ukoliko smo naspavani, ukoliko smo se, na primjer, vratili sa odmora, a ipak nas muči veliki nedostatak snage i energije.

Riječ je, nagovještava on, nerijetko i o mlađim pacijentima koji nailaze na nerazumevanje u takvom stanju, jer kada se uradi dijagnostika ne pronađe se ništa specijalno i izgleda kao da je sve u redu.

Kao neki od simptoma koji mogu da se jave su i problemi sa pamćenjem, pažnjom i koncentracijom. Javlja ju se i depresija, anksioznost i panični napadi koji se nikada ranije nisu javljali. Česte su i vrtoglavice, kao i zujanje u ušima, tu su i podrhtavanje mišića, glavobolje, bolovi u vratu, zglobovima, problemi sa spavanjem, pa čak i sa digestivnim traktom. Riječ je o sistemskoj bolesti,

Milovanović ukazuje i da se događa da pacijenti zbog simtptoma završe kod psihijatra, pa dobiju neodgovrajuću terapiju koja samo dodatno pogorša stvar.

“U osnovi je utvrđeno da su oštećene mitohondrije – organele koje proizvode energiju. U svijetu se formiraju instituti koji se bave ovom problematikom”, kaže Milovanović i precizira da je problem u autonomnom nervnom simptomu.

Ovaj sindrom ostavlja posljedice i na regulaciju krvnog pritiska.

Terapija i liječenje su vrlo kompleksni i prognoze nisu optimistične i ohrabrujuće.

“Govori se da se progres u liječenju može postići kod samo 10 posto pacijenata”, kaže doktor Milovanović i dodaje da su upornost, dugotrajno liječenje i multidisciplinarni pristup.