Zaštita od zaraze, a također i od težeg toka bolesti kako poslije vakcinacije, tako i poslije prebolovane bolesti, vremenom slabi. Dodatnom dozom vakcine moguće je opet vratiti na prvobitni visoki nivo. Početkom mjeseca je Nacionalni institut za javno zdravlje (NIJZ), značajno proširio spisak ljudi, koji imaju pravo na dodatnu, dopunsku dozu vakcine protiv covida-19.

Od kada je NIJZ na osnovu odluka Savjetodavne grupe za vakcinaciju uskladio preporuke za vakcinaciju dodatnom dozom vakcine protiv covida-19, ispred mjesta za vakcinaciju u državi, koja su od kraja septembra bila skoro prazna, ponovo nastaju redovi. Dok je na primjer u ovu srijedu po prvu dozu vakcine došlo nešto manje od dvije hiljade ljudi, dodatnu dozu je primilo skoro 15 hiljada.

A među nama još uvijek ima veliki broj ljudi, prije svega starijih, kojima bi dodatna doza vakcine mogla značajno olakšati preživljavanje sadašnjeg vala epidemije. Isto tako dodatna doza bi vrlo dobro došla svima, koji su bili vakcinisani vektorskom vakcinom Johnson, kod koje vakcinacijski režim predviđa samo jednu dozu, zbog čega zaštita od zaraze vrlo brzo oslabi. AstraZeneca, druga vektorska vakcina, je zbog dvije doze dosta učinkovitija, ali još uvijek manje od mRNK vakcina.
Za dodatnu dozu je za sve predviđena mRNK vakcina, ili Pfizer ili Moderna. Oni, koji su prvobitno bili vakcinisani vektorskim vakcinama, za dodatnu dozu mRNK vakcine mogu se odlučiti već nakon dva mjeseca od zadnje doze osnovne vakcinacije. Oni, koji su prvobitno već vakcinisani nekom od mRNK vakcina, poslije šest mjeseci.

Kako vakcine gube učinkovitost?

Strana istraživanja pokazuju, da poslije vakcinacije zaštita od virusa vremenom opada. Studija učinkovitosti vakcina kod američkih ratnih veterana vakcinisanih u martu, koja je nedavno bila objavljena u časopisu Science, navodi značajno opadanje zaštite od zaraze.

Ukoliko su u prvim sedmicama poslije vakcinacije, sve vakcine koje se koriste u SAD, pokazivale skoro 90-postotnu učinkovitost zaštite od simptomatske zaraze (kada se razvije barem blaga bolest), do oktobra je njihova snaga značajno opala. One, koji su bili vakcinisani vakcinom Moderne, vakcina je od bolesti štitila još 58 posto, one koji su primili Pfizera još 43 posto, a one koji su primili Johnson samo 13 posto.

Vakcinu AstraZenece u SAD ne koriste, podaci iz Velike Britanije i kod te vakcine pokazuju opadanje zaštite od simptomatske zaraze. Već poslije deset sedmica od završene osnovne vakcinacije, zaštita je iznosila još samo nešto više od 50 posto.

Zaštita od težeg toka bolesti, hospitalizacije i smrti kod svih vakcina je bolja i dugotrajnija, a najprije kod starijih i ljudi sa oslabljenim imunim sistemom vrlo brzo postane nedovoljna.

“Na dobru zaštitu od simptomatske bolesti se kod mRNK vakcina možete osloniti približno pola godine od vakcinacije, a kod vektorskih vakcina približno tri mjeseca,” trenutno znanje o učinkovitosti vakcina za N1 sažima imunolog dr. Alojz Ihan. “Na zaštitu od težeg toka bolesti kod mRNK vakcina možete računati barem godinu dana, a kod vektorskih vakcina barem osam mjeseci.”

Istraživanja pokazuju, da je sa dodatnom dozom vakcine zaštitu moguće ponovo vratiti na prvobitni visoki nivo. Najviše podataka o tome dolazi iz Izraela, gdje su prvi počeli vakcinisati dodatnom, takozvanom dopunskom dozom.

Koliko vremena traje zaštita poslije prebolovane zaraze

I u ovom slučaju treba napraviti razliku između imunosti od simptomatske zaraze i imunosti od težeg toka bolesti koji može voditi u hospitalizaciju, upozorava dr. Ihan. “Imunost od simptomatske zaraze, kada smo istovremeno zarazni i za druge, osiguravaju nam antitijela. Nivo antitijela poslije prebolovane zaraze se među ljudima vrlo razlikuje, uglavnom u zavisnosti od toga, koliko težak je bio tok zaraze. Približno trećina preboljelih poslije tri mjeseca uopšte više nema uočljivih antitijela u krvi, a neki ih imaju mnogo i poslije osam mjeseci poslije zaraze.”

Zaštitu od težeg toka bolesti nam prije svega osigurava ćelijska imunost, memorijske ćelije imunog sistema, koje se aktiviraju po potrebi, prilikom ulaska virusa u tijelo. “Zaštita od težeg toka bolesti poslije prebolovane bolesti kod mlađih od 65 godina je prilično dobra barem godinu dana, kod starijih ova zaštita nije tako pouzdana.”

Dopunske doze neće zaustaviti epidemiju

Odluka za dodatnu dozu vakcine prvenstveno je odluka za bolju individualnu zaštitu. “Dopunske doze nisu ono, što će zaustaviti eidemiju,” kaže epidemiolog Mario Fafangel. “Epidemiju bi zaustavila vakcinacija onih koji se ne žele vakcinisati, prije svega ubrzana vakcinacija na globalnom nivou. Znači, globalna provakcinisanost.”
Dodatne doze, po njegovom mišljenju, imaju smisla za sve ljude, koji spadaju u ranjive kategorije, i u sredinama sa povećanim rizikom kao što su domovi za stara lica i bolnice. “U populaciji, gdje je rizik za teži tok bolesti vrlo mali, ne čine se nužno potrebnim”

Opšta upotreba dopunskih doza mu se iz aspekta činjenice, da većina država nema vakcinisano ni desetinu populacije, ne čini najetičnijom. “Bogate države se u tom slučaju, kao što je izjavio Mike Ryan iz WHO, opskrbljuju neograničenim količinama prsluka za spasavanje, dok brojni ljudi u svijetu ostaju potpuno bez njih.

Dr. Alojz Ihan je više naklonjen široj upotrebi dodatnih doza vakcina. “U uslovima epidemije, sa kakvima smo suočeni ovih dana, kada prakično svako od nas dolazi u kontakt sa virusom, možda čak i više puta dnevno, preporučujemo dopunsko vakcinisanje kod svih vakcinisanih, kod kojih su razlozi, da je nivo antitijela već opao – bilo zbog vremena, koje je proteklo od osnovne vakcinacije, bilo zbog lošeg imunog stanja, zbog kojeg je vjerovatno da se osnovno vakcinisanje nije optimalno ´uhvatilo´.”
Svakako bi, također naglašava on, iz epidemiološkog aspekta najoptimalnije bilo kada bi što više doza potrošili na osnovno vakcinisanje onih koji još nisu vakcinisani.

Dopunske doze – bolja zaštita na nivou pojedinca

Kako kaže dr Alojz Ihan, koji je također i član Savjetodavne grupe za vakcinaciju pri NIJZ, kod odlučivanja o širokoj upotrebi dodatnih doza je preovladao pragmatizam. “Ukoliko na raspolaganju imamo vakcine i na zalihama ih imamo u velikim količinama, ne čini se smislenim čekati, ako ljudima možemo ponuditi neku dodatnu sigurnost. Možda to stvarno neće imati važan učinak na širenje epidemije, ali za pojedince koji će tim izbjeći težu bolest, može značiti ogromno.”

Kod pitanja dodatnih doza za posebno ranjive kategorije stanovništva dilema od početka nije bilo. “Oni u pravilu imaju slabiji imuni sistem, također su bili vakcinisani vrlo rano, početkom godine, i zaštita je već zbog toga snažno popustila. Za njih je treća doza životno važna i kod njih nismo imali nikakvih dilema. Bez trećih doza bi u domovima za starija lica danas vjerovatno imali velikih problema.

Dodatna doza je također preporučljiva kod vakcinisanih vakcinom Johnson, kod koje zaštita zbog vakcinalnog režima samo jednom dozom brzo postane nedovoljna. “Za vakcinu Johnson je već od početka nekako bilo za očekivati da će zaštita biti slabija, jer stvarno nema nikakve logike, da bi jedna doza imala isti učinak kao dvije doze kod drugih vakcina,” kaže dr. Ihan.

Da je dodatna doza kod onih koji su dobili vakcinu Johnson smislena, slaže se i Mario Fafangel. “Iz perspektive bolje zaštite pojedinca dopunska doza kod vakcinisanih ovom vakcinom svakako ima smisla, ali to neće imati značajan uticaj na tok epidemije.”

Pfizer ili Moderna?

Za dodatnu dozu je predviđena i odobrena samo upotreba obiju mRNK vakcina – Pfizera i Moderne. Za one koji su prvobitno vakcinisani Pfizerovom vakcinom, najsmislenije je (ne i obavezno), da je i dodatna doza ista. Isto vrijedi i za one, koji su prvobitno vakcinisani Moderninom vakcinom.

Šta je sa onima, koji su prvobitno vakcinisani vektorskim vakcinama? U studijama učinkovitosti vakcina, Pfeizerova i Modernina vakcina su se pokazale za vrlo djelotvorne, pri čemu je zaštita koju postiže Modernina, u svakom slučaju nešto bolja. “Doza vakcine Moderne sadrži tri puta više mRNK od doze Pfeizera, zbog čega vakcinacija Modernom postiže nešto veći nivo antitijela i bolju zaštitu,” naglašava dr. Ihan. Za treću, dodatnu dozu, predviđena je samo polovina osnovne doze Modernine vakcine.
Nema neke značajne razlike pri izboru dodatne doze. “U osnovi se radi o potpuno istim vakcinama. Obje vakcine postižu vrlo visok nivo antitijela, kako u odnosu na prirodnu zarazu, tako i u odnosu na vektorske vakcine. Vakcinacija vektorskim vakcinama i prirodna zaraza dostignu približno isti nivo antitijela u krvi, mRNK vakcine ih dostignu najmanje deset puta više.”

Da li može biti previše antitijela?

U principu za dodatnu dozu poslije isteka predviđenog vremena od primanja zadnje doze osnovne vakcinacije, mogu se odlučiti svi, jer ne predstavlja nikavu opasnost. “Treća doza bi bila kontraindicirana samo kada bi se poslije druge doze pojavila neka alergijska reakcija, drugačije ne,” kaže dr. Ihan. “Reakcija organizma kod treće doze slična je kao kod druge doze. Nema izvještaja o tome da bi moglo biti previše antitijela, što bi moglo predstavljati eventualnu opasnost.”

Jedinu rezervu treba imati kod vakcinacije mlađih od 30 godina Moderninom vakcinom, jer u toj starosnoj grupi ova vakcina ima minimalni, ali još uvijek primjetno veći rizik za razvoj upale srčanog mišića nego kod Pfeizerove vakcine.

Hibridni imunitet – sveti gral zaštite

Za one, koji su preboljeli zarazu, a zatim se još i vakcinisali, dopunsku dozu stručnjaci za sada ne preporučuju. “Zato što im zapravo i nije potrebna,” kaže dr. Ihan. Kombinacija preboljele zaraze i vakcinacije naime, stvara takozvanu hibridnu imunost, koja je najbolji način zaštite od covida-19.
“Hibridna imunost je imunost koja nastane kombinacijom preboljelosti i vakcinacije, pri čemu vakcinacija postiže visok nivo vrlo učinkovitih antitijela, a zaraza dugotrajne i protiv širokog spektra koronavirusa djelotvorne memorijske limfocite T. Oni će vjerovatno uspješno štititi i protiv eventualnih novih sojeva virusa.”
Hibridna imunost pouzdano štiti više od godinu dana, naglašava dr. Ihan, koliko precizno, to studijama treba još bolje utvrditi. “Kod hibridne imunosti stvori se više od deset puta više antitijela nego u najoptimalnijem scenariju poslije vakcinacije.”

Blaga zaraza poslije vakcinacije – dugotrajna zaštita

Pri stvaranju hibridne imunosti u principu je potpuno svejedno da li je čovjek prvo zaražen a zatim vakcinisan, ili je najprije vakcinisan a zatim zaražen. “Svakako je sigurnije prvo vakcinacija, kojom ćemo izbjeći teže prebolijevanje bolesti,” kaže Ihan.

“Sa aspekta zaštite populacije od virusa najbolje je da vakcinaciju poslije određenog vremena, kada opadne nivo antitijela u krvi, prati blagi oblik zaraze, na osnovu koje nastaje hibridna imunska reakcija.”

Ukoliko sa virusom dođemo u kontakt dok u krvi još imamo mnogo antitijela, zaraza će se vjerovatno zaustaviti već na sluznici, I u tom slučaju nećemo imati sistemsku reakciju, a posljedično ni hibridnu imunost. “Za hibridnu imunost nam je potreban barem umjeren prodor virusa u organizam.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad