Vazduh u Sarajevu ponovo je jutros među najzagađenijim u svijetu. Indeks (ne)kvalitete vazduha iznosio je 350. Koncentracija PM2.5 60 puta je veća od vrijednosti smjernice Svjetske zdravstvene organizacije za kvalitetu zraka.

Dvanaesti i prvi mjesec, prosječno imaju ukupno 32 dana magle, naveo je profesor geografije, Vedran Zubić. Napominje da sam geografski položaj Sarajeva, kotlinski prostor i okolne planine ne dozvoljavaju horizontalno kretanje vazduha.

“Da nema zgrada, da je čistina, Miljackom bi naveče puhao istočni vjetar brzine 20-25 km/h, koji bi bio dovoljan da raščisti maglu. To je prirodna pojava do nekih 700-750 metara visine”, kaže Zubić.

Međutim, umjesto normalnih čestica prašine, mi proizvodimo aeropolutante, zagađivače, pojašnjava profesor.

“Energenti nam nisu dobri, pa se u zrak ispušta sumpordioksid, koji u kombinaciji sa vodenom parom pravi sulfidnu kiselinu. Imate čitav niz teških metala koji se kratko zadržavaju u atmosferi, zbog specifične težine oni brzo padaju u pedosferu i hidrosferu. Svaki put kada neko kaže gotova je opasnost od zagađenja, iznimno griješi. To se samo preselilo u drugi geografski kompleks”, naveo je Zubić.

Objašnjava da je kiša mnogo pogubnija u odnosu na vazduh koji udišemo. Razlog je što se spušta u pedosferu i hidrosferu.

“Kiša nam sekundarno pravi problem, jer će ona našu pedosferu iz koje raste sve što jedemo, hidrosferu iz koje pijemo vodu, dodatno zagaditi i na duže staze napraviti problem. Najmanji je problem to što smrdi, najmanji je problem fizičko-mehaničko zagađenje, biohemijsko zagađenje je ono što nam pravi problem. Ako se nastavi ovako, bojim se da u naredne dvije ili tri decenije Sarajevo neće postati grad u kome je metabolistički nemoguće opstati. Evropska unija i NATO pakt nam neće riješiti ovo, mi ćemo morati riješiti ovo”, konkretan je profesor geografije.

Problem, kako navodi, počeo je još 1950-tih i 1960-tih godina prošlog vijeka, prilikom izgradnje naselja u Kantonu Sarajevo.

“Onog trenutka kada su se počele praviti favele u Sarajevu počeli su problemi. To su naselja bez ozbiljne urbane infrastrukture. Građevinsku dozvolu su dobijali razni, a općinska vijeća su se trudila da dizanjem ruku recimo poljoprivredno zemljište pretvore u građevinsko. Možda neka zgrada lijepo izgleda, ali istina je da ta zgrada ne može funkcionirati zato što niste riješili nijedan aspekt, ni vodovoda, ni kanalizacije, ni parkinga, ni saobraćaja u mirovanju i na kraju krajeva ni energenta.”

Neophodno je naučiti iz drugih primjera. Kako navodi, problem sa kojim se trenutno suočava Sarajevo, brojni evropski gradovi već su riješili. Beč, Kopenhagen, London samo su neki od njih.

“Nakon Drugog svjetskog rata u Londonu je četrnaest hiljada ljudi je umrlo u par mjeseci i oni su riješili taj problem. U Kopenhagenu ne smijete graditi zgradu iznad šest spratova. Pariz je riješio gradsku, prometnu infrastrukturu, onog trenutka kada je zagađenje malo iznad pedeset (kod nas je deset puta više), tada dobijate besplatne karte za gradski prevoz, ali to znači da ne možete prometovati osobnim automobilima. Vi morate riješiti energetsku bazu u Sarajevu”, kaže Zubić.

Rješenje je zabrana korištenja uglja, kao jednog od najvećih zagađivača, te drastično smanjenje broja automobila. Umjesto dvjesto hiljada automobila, dovoljno je osamdeset hiljada, kaže profesor geografije. Ukoliko se Sarajevo energetski ne organizuje na drugačiji način, prognoze nisu nimalo dobre.

“Napravili smo aeropolutante, aerozagađenje, PM čestice, koje su nezdrave. U narednih 30 godina imaćemo takve evolutivne, genetske, metabolističke promjene da ćemo imati ovdje respiratorne zombije. Pitanje je u kojoj mjeri će se mortalitet povećati”, zavšava profesor Zubić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad