Način života se značajno promijenio, kao i ono što jedemo.

Gotovo svakog ljeta ponovo na društvenim mrežama izrone stare fotografije plaža iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.

Na tim veselim ljetnjim prizorima, mnogi su primjetili isto: svi izgledaju jako vitko. Da li je moguće da su svi bili mršaviji?

A British beach in the 70s. How badly has the food industry served us. Look, not one overweight person. pic.twitter.com/TslIrTN2J1

— Eric The Grim (@EricTheGrim2) June 17, 2022

Zapravo, pisac i kolumnista Džordž Monbiot je sproveo istraživanje kako bi došao do odgovora.

Otkrio je da su ljudi zapravo jeli više 1970-ih nego sada. Takođe, poslovi su danas teži nego što su bili 1970-ih. Djeca se danas kreću koliko i pre 50 godina.

Ali, postoji bitna razlika: otkrio je da ljudi danas jedu više šećera, kojeg ima u mnogim proizvodima.

In this photo, from 1976, almost everyone is what we would now call slim. So what has happened? A sudden loss of willpower, as some rightwing journos claim? No. An obesogenic environment created by junk food manufacturers and their advertisers. pic.twitter.com/DmzxsD5VLz

— George Monbiot (@GeorgeMonbiot) July 26, 2018

U prošlosti smo jeli smo više, ali drugačije. Danas po osobi kupujemo upola manje svježeg mlijeka, ali pet puta više jogurta, tri puta više sladoleda i čak 39 puta više mliječnih deserta, pokazalo je njegovo istraživanje.

Kupujemo upola manje jaja nego 1976. godine, ali za trećinu više žitarica za doručak i duplo više grickalica od žitarica; pola ukupnog krompira, ali tri puta više čipsa.

Dok je naša direktna kupovina šećera naglo opala, šećer koji konzumiramo u pićima i konditorskim proizvodima je vjerovatno skočio.

„Do smjene nije došlo slučajno. Kao što je Žak Pereti tvrdio u svom filmu ‘Muškarci koji su nas udebljali’, prehrambene kompanije su uložile velika sredstva u dizajniranje proizvoda koji koriste šećer da zaobiđu naše prirodne mehanizme kontrole apetita, kao i u pakovanje i promociju ovih proizvoda. kako bi razbili ono što je ostalo od naše odbrane, uključujući korišctenje podsvjesnih mirisa. Oni zapošljavaju armiju naučnika i psihologa za hranu da nas prevare da jedemo više nego što nam je potrebno, dok njihovi oglašivači koriste najnovija otkrića u neuronauci da savladaju naš otpor“, tvrdi Džordž Monbiot.