Kada Milorad Dodik nije s druge strane linije, svi bi u opoziciji u Republici Srpskoj da budu generali.
Kao nikad do sada, u Savezu za promjene počela je jagma za poziciju kandidata za predsjednika RS, ubijeđeni da u oktobru 2018. može da pobijedi skoro bilo ko jer Dodik, prema Ustavu Srpske, više nema pravo da se kandiduje.
Nakon bivšeg lidera Srpske demokratske stranke Mladena Bosića, koji je velikodušno uskliknuo da bi prihvatio nominaciju ako to odlučli stranka, gotovo identičnu izjavu dao je i njegov nasljednik na čelu SDS Vukota Govedarica. Ko je sledeći? Branislav Borenović, Mladen Ivanić, Adam Šukalo?
Logično je, očekivano i poželjno da lider najjače opozicione partije u RS izlazi na crtu kandidatu vlasti. Takva vrsta trke, osim ako nije klasična sprdačina, znači rast stranke, rejtinga, priliku se da protivniku saspe u lice sve što želiš. Prilika da se sazrije, ili ode u političku istoriju. Zato je stidljiva najava Govedarice da bi se prihvatio te odgovornosti naznaka da u njemu ima nešto što Bosić nije imao. Hrabrosti.
U ovom kontekstu, Bosićeva najava da bi i on želio u Dodikovu fotelju klasično je podmetanje klipova pod točkove Govedarici. Jer, u vrijeme kada su SDS i cijela opozicija u RS konačo bilježili rast, Bosić nije smio da ide do kraja, nije smio da Dodiku pogleda u oči, pa marak muški izgubio. Umjesto toga, na liniju je isturio Ognjena Tadića, a on pobjegao u mirne sarajevske poslaničke vode. Što je još gore, Bosić je i politiku počeo da gleda iz tog ugla, namještajući se kao zicer Dodiku koji mu je nalijepio već izvikanu etiketu „izdajnika“ RS. SDS je takav potez platio fijaksom na lokalnim izborima, a Bosić podnio ostavku.
Sada bi takav čovek da vaskrsne u fotelji predsjednika RS.
Osim Bosićevog bremena, Govedarica ima problem nedovoljnog političkog iskustva. Ma koliko važio za „poštenjačinu“ i „ljudinu“, narod na ovim prostima traži i lidere čvrste ruke, a rasulo u SDS (posljednji primjer je Ognjen Tadić), često prepuštanje opozicionog liderstva Draganu Čaviću i ponavljanje izlizanih parola o Dodikovom kriminalu i korupciji – ne ide u prilog Govedarici. Do izbora je samo godina, veoma malo vremena da se politika promijeni iz temelja.
Naravno, ne treba očekivati da ostale opozicione partije olako podrže kandidaturi lidera SDS. Iz Čavićevog DNP već su rekli da bi u trci za predsjednika RS voljeli da vide počasnog predsjednika PDP Mladena Ivanića. Ovakvo razmišljanje ima smisla jer Ivanić važi za trenutno najačeg opozicionog kandidata. Osim toga, mnogi su ubijeđeni u to da će onaj ko dobije funkciju predsjednika RS određivati ko će da bude i premijer. Ne zato što su mu to ustavna ovlaštenja, već zbog toga što će lakše da skupi skupštinsku večinu. Izborima ili „papcima“. Ovo je sve pod ulovom da je Savezu za promjene važnija pobjeda u RS od pobjede za funkcije u Sarajevu.
Pitanje je samo da li bi Ivanić radije da bude predsjednik RS, zaokupiran dnevnom politikom koju on baš i ne voli, ili bi opet da pokuša u Predsjedništvo BiH, a tamo je već druga priča jer bi mogao na naleti na Dodika.
Još nešto. Bez obzira što odlazeći predsjednik RS više nema pravo da se kandiduje za istu poziciju, ne treba ni po što otpisati bilo kog kandidata s kojim se za bilbord uslika Milorad Dodik. Ako je politički anonimus Rajko Kuzmanović mogao svojevremeno da pobijedi na taj način, onda svako ima šansu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.