Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan teatra. Inače, ovaj dan se obilježava već 56 godina, tačnije od 1961. godine.

O pozorištu nekad i sad, radu Kamernog teatra 55, razgovarali smo sa gostom Dana uživo, bh. glumcem i direktorom Kamernog teatra 55 Emirom Hadžihafizbegovićem.

Hadžihafizbegović je rekao kako je kompleksno pitanje u vezi toga kakva je situacija u BiH i teatra.

“Vrlo je kompleksno pitanje, ali generalno, dao bih tome ocjenu 3 plus, odnosno što nije do kraja zadovoljavajuće a nije ni fijasko. Ono što nedostaje u ovom trenutku bh. teatru je savremeni tekst. Naigrao sam se i u renesansnim komedijama i antičkim dramama, ali nam fali toga savremenog jer je ‘teatar ogledalo društva’, da citiram Shakespearea. U Kamernom sam otvorio vrata mladim i talentovanim ljudima sa akademije i taj projekat se pokazuje uspješnim. Ovom prilikom ću saopštiti i da će po tekstu Aleksandra Hemona ‘Knjiga mojih života’, po prvi put, biti rađena predstava. Završili smo priču i sa Hemonom koji je pokazao jednu širinu i koristim priliku da mu se zahvalim za jedan vrlo skroman otkup teksta“, kazao nam je Hadžihafizbegović.

Poznati bh. glumac je istakao i da vlast uglavnom korektno prati rad pozorišta.

“Svi teatri imaju hladni pogon koji suportira država, ali su mala sredstva za produkciju. Najveći problem pozorišta u BiH su menadžementi. Također, jedan od problema je i hiperprodukcija glumaca. Svake godine izlazi oko 30-ak glumaca sa pet akademija u BiH. Sarajevom hoda 50 nezaposlenih glumaca. Potrebno nam je više teatara. Beograd ima 54, Zagreb 14 – pa valjda bi i Sarajevo moglo imati još dva. Imat ejednu komičnu situaciju da su četiri sarajevska pozorišta smještena u jednoj opštini i obiđete ih pješke za pet minuta. Mislim da postoji kulturološka rupa od Holiday Inna i Željinog stadiona – nemate ozbiljnu kulturnu ponudu. No, gradonačelnik Opštine Novi Grad krenuo je u pravljenje multimetdijalnih sala, ali mislim da ta Opština može imati još dva i odgovorno tvrdim da bi mogla biti samoodrživa“, istakao je za N1.

O tome da li postoji pozorišna publika je rekao da postoji ali je heterogena i polivalentna u smislu razumijevanja teatra.

“Zna se desiti da na teatarsku predstavu bane i publika koja ne razumije teatar i unutar tog se ponaša vrlo primitivno i sa dozom nepoštivanja nas glumaca. Također, mi ne odgajamo pozorišnu publiku. Treba se posvetiti lutkarskom, dječijem pozorištu, osnovne i srednje škole treba uključiti u redovan posjet pozorištu i odgajati pozorišnu publik. Mi smo sa ovim konceptom dovođenja mladih reditelja i otvaranjem savremenih tema, dobili novih 2000 mladih gledalaca koji nikada prije nisu ušli u Kamerni, a sada gledaju naših 10 drugih predstava. Ja sam im dao naziv plemeniti anarhisti – dakle nisu oni koji pale zastavu BiH i zgradu Kantona, nisu vandali, nego najzdraviji i najbolji dio našeg društva koji prepoznaju probleme, vrlo su kulturni, vole svoju državu ali kritikuju je i te su im predstave drage što ne trpaju probleme pod tepih. Ja sam tako sretan, kao i cijeli kolektiv, da imamo novi profil publike“, istakao je Hadžihafizbegović.

Kazao nam je i da je kultna predstava Žaba iz pozorišnog konteksta prešla na filmsko platno, ali i da je završeni film Muškarci koji plaču, koji je kao i Žaba regionalni projekat.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.