"Međunarodni sud u Hagu koji i mi priznajemo osudio je generala (Vojske Republike Srpske Radislava) Krstića za genocid počinjen u Srebrenici. Tu prestaje svaka priča. Ali ono što je bitno jeste da je krivica individualizovana i ne odnosi se na čitav narod, kao što naša vlast naveliko tumači", ocjenjuje u intervjuu za N1 pisac, dramaturg, profesor, dugogodišnji urednik Dramskog programa TV Beograd Filip David, govoreći o predloženoj rezoluciji o Srebrenici kojom bi se 11. jul proglasio međunarodnim danom sjećanja na genocid. Dodaje da nikad nije bio pristalica kolektivne krivice, ali da je postojala i postoji odgovornost vlasti.
Uvijek britkog uma i oštri kritičar vlasti i degradirajuće društvene situacije, David je za portal N1 govorio i o historijskom revizionizmu, genocidu u kontekstu sukoba u Gazi, o javnom servisu, obrazovanju mladih, ali i o književniku Ivanu Ivanjiju koji je preminuo u 96. godini na Dan pobjede, 9. maja u Vajmaru, samo desetak kilometara od logora u kojem je bio u vrijeme Drugog svjetskog rata, u Hitlerovom omiljenom hotelu.
Kakav je bio vaš odnos sa pokojnim piscem, novinarom i prevodiocem Ivanom Ivanjijem, koliko je on uticao na vaš razvoj?
„Poštovao sam Ivana Ivanjija kao pisca, čovjeka dramatične biografije i starijeg kolegu koji mi je pružio punu podršku u mojim prvim koracima u književnosti što je nesumnjivo bilo dragoceno i ohrabrujuće u godinama kada je takva podrška mladom piscu bila važna, pa možda i odlučujuća“, kaže David.
Ivanji, kako je pričao u emisiji 360 stepeni na TV N1, preživio je Drugi svjetski rat, progon Jevreja i Aušvic. Danas se sve manje priča o Drugom svjetskom ratu. Da li imate utisak da se taj dio naše historije zanemaruje, i, ako se zanemaruje, da li se to čini namjerno?
„Zanemaruje se i bez sumnje namjerno. Pogledajte samo naše udžbenike historije. Nove generacije odrastaju uz lažnu sliku o stvarnim historijskim zbivanjima. Stvarnim borcima protiv nacizma i fašizma ukida se sjećanje, oduzimaju nazivi ulica i ustanova, marginalizuju se, a na njihovo mjesto ustoličuju se oni koji su sarađivali sa okupatorom ili su na prvo mjesto stavljali suprotstavljanje oslobodilačkom partizanskom pokretu. Tako se čini jedan nevjerovatan historijski obrt, velika epopeja istinskog otpora okupatoru zamjenjuje se veličanjem onih snaga koje su u velikom ratu poražene“, ocjenjuje David.
Srbijansku javnost uzburkao je prijedlog rezolucije o Srebrenici, kojim se osuđuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, što je sponzorisalo tridesetak zemalja, među kojima su zemlje Kvinte i sve bivše jugoslovenske republike, osim Crne Gore, koja je najavila podršku. Nacrt rezolucije o međunarodnom danu promišljanja i sjećanju na genocid u Srebrenici bit će na dnevnom redu Generalne skupštine UN 23. maja, a srbijanske vlasti lobiraju protiv njenog usvajanja, jer tvrde da se njome Srbi optužuju da su genocidan narod, što iz međunarodne zajednice negiraju. Da li mislite da je u Srebrenici počinjen genocid i da li rezolucija o Srebrenici, o kojoj bi trebalo da se glasa u Generalnoj skupštini UN-a, predstavlja napad na Srbiju, kao što tvrdi vlast?
„Tu više nije važno a ni mjerodavno šta ko misli. Međunarodni sud u Hagu koji i mi priznajemo osudio je generala (Vojske Republike Srpske Radislava) Krstića za genocid počinjen u Srebrenici. Tu prestaje svaka priča. Ali ono što je bitno jeste da je krivica individualizovana i ne odnosi se na čitav narod, kao što naša vlast naveliko tumači. Nikada nisam bio pristalica kolektivne krivice. Ali postojala je i postoji odgovornost vlasti koja je pružala političku i moralnu odgovonost osobama osuđenim za zločine, onima koji nikada nisu pokazali kajanje, a i danas su u milosti te vlasti. Takav odnos prema presuđenim zločinima i zločincima govori puno o ukupnom stanju u društvu, o nedostatku iskrenosti, hrabrosti i želje da se prihvati istina koja je neophodna, ako želimo društvo oslobođeno licemjerja i demagogije“, poručuje David.
Koliko je pitanje genocida danas ponovo aktuelno, posebno u kontekstu rata Izraela i Palestinaca u Gazi?
„Bojim se da postavljanje pitanja genocida u tom kotekstu, oživljava antisemitizam, stari antisemitizam u novom ruhu. Javljaju se države i pojedinci koji raspiruju tu staru vatru. Sukobi na Bliskom istoku nisu od jučer. Izrael je stalno izložen napadima onih koji ne prihvataju njegovo postojanje. Takva situacija je u dobroj mjeri militarizovala Izrael kao državu. Sukobi na Bliskom istoku su tragični. Amos Oz, izraelski pisac i pacifista, pisao je o tom nepomirljivom sukobu koji je upravo zato tragičan, jer su obje suprotstavljene strane na svoj način u pravu. ‘Sukob izraelskih Jevreja i palestinskih Arapa nije priča dobrih i zlih. To je tragedija, sukob između ispravnoga i ispravnoga’. Kada mržnja i nasilje nadjačaju razum onda dolazi do zločina ili upotrebe pretjerane sile. Onda su najveće žrtve civili, oni koji su najmanje krivi. Put do mira koji se čini dalek podrazumijeva da susjedne arapske države i razne naoružane grupe priznaju državu Izrael i odustanu od terorističkih napada, a Izrael prizna Palestincima pravo na postojanje njihove države. Danas to još uvijek izgleda kao utopija, ali alternativa su novi sukobi, nove patnje i stradanja, rat do međusobnog uništenja“, ocijenio je David.
Prema posljednjim podacima, broj ubijenih Palestinaca u Gazi premašio je 35.000, a povrijeđeno je blizu 80.000 ljudi. Izrael je nastavio ofanzivu na Pojas Gaze, uprkos rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN-a koja zahtjeva trenutni prekid vatre u toj enklavi. Od početka sukoba, koji je uslijedio poslije napada Hamasa na Izrael 7. oktobra, veliki dijelovi Gaze su u ruševinama i traje blokada u dostavljanju hrane, čiste vode i lijekova. Južnoafrička Republika u decembru je podnijela tužbu za genocid protiv Izraela Međunarodnom sudu pravde, što je Jerusalim oštro odbacio, navodeći da ako je bilo genocida, on je počinjen nad Izraelom.
Opširnije na portalu N1 Srbija.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!