Holivudski glumac i režiser Jesse Eisenberg ovogodišnji je dobitnik nagrade Počasno srce Sarajeva, a srce publike osvojio je izjavom kako je Sarajevo njegov omiljeni grad na svijetu. U razgovoru za N1, Eisenberg otkriva šta ga to fascinira u Sarajevu, te kakve poruke nosi iz bh. prijestolnice u svijet. Govorio je i o tome kako se pripremao za ulogu u filmu 'The Hunting Party' s Richardom Gereom, o ratu u Bosni i Hercegovini. S Eisenbergom je razgovarala Ika Ferrer Gotić.

Kazali ste jednu stvar koja je dotakla publiku, reakcije su bile snažne. Iznenadio si izjavom da je Sarajevo tvoj omiljeni grad na svijetu. I svi su bučno reagirali, i bio si iznenađen. Kaži nam, zašto je to tako?

Bio sam iznenađen jer sam pretpostavio da se mnogi osjećaju tako. Ovo je najzanimljiviji grad sa svojom mješavinom kultura, arhitekture, kuhinje i historije koja je u jednom momentu bila tragična, ali i prelijepa, mješavinom civilizacija. Dolazim iz američko-židovske porodice, putovali smo širom Europe i mogu se poistovijetiti s tom vrstom bh. iskustva integriranja u različite kulture, i osjećam kako je ovaj grad dovoljno neobičan da bi bio zanimljiv, ali i dovoljno poznat da se ugodno osjećam tu.

Već si bio tu više puta, a nismo uopće znali za to. Čak i kad si stigao u nedjelju niko nije znao, prošlo je nezapaženo. Da li si iskoristio vrijeme da provedeš malo vremena nasamo, s porodicom, sa suprugom?

Nosio sam šešir pa sam bio nezapažen. Odavno sam htio tu dovesti svoju suprugu. Ona je putovala širom svijeta, i ja sam putovao, ali samo zbog nje, vodi me posvud okolo. Voli posjećivati nova mjesta, tako da sam joj govorio ‘moraš otići u Sarajevo’, a ona je odgovorila ‘ali ti si već bio tamo’, a ja sam bio uporan ‘vjeruj mi, moraš vidjeti taj grad, nevjerovatan je’. I zaista je sretna što je tu. Svake večeri smo u čudu kako nevjerovatni su građani, isto tako koliko naš sin bi želio opet doći tu.

Izvrstan si ambasador Bosne i Hercegovine.

Hvala puno.

Kakve poruke nosiš sa sobom odavde? Šta obično kažeš ljudima kad te pitaju da li si bio tu? Znamo za rat, ali šta im još kažeš, da je sad to drugačije mjesto 28 godina kasnije?

Da, bio sam tu prije 15 godina i osjećao sam se isto kao i sada, ovo je jedno mjesto na kojem si toplo dočekan. Rekao bih da postoje dva najzanimljivija mjesta na kojima sam bio, jedno od njih je Sarajevo. Postoji nešto u ovom gradu što je jako neobično, zanimljivo, također za mene kao američkog Židova, čija se porodica borila kroz ratove i slične stvari, ima nešto u tome kada ljudi izađu s druge strane konflikta, neka vrsta obzirnosti, topline, egzistencijalne analize, mogu se poistovijetiti s tim.

Imaš to veliko interesovanje u ljudska ponašanja, društvena ponašanja, i to vidimo kroz tvoj posao. Baš tokom priprema za ovaj razgovor imala sam priliku vidjeti tvoj film Resistance gdje igraš ulogu Marcela Marceaua, i zadnja scena zaista ostavlja utisak. I to možemo osjetiti u tebi. Sada postaješ neko. Ti i ja smo ista generacija, odrasli smo uz glumce koje smo gledali kao svoje heroje, ugledali smo se na njih, a sada si ti postao taj glumac, ta osoba. Ulažeš se u svoj posao. Imam dva pitanja u vezi s tim, prvo postaješ uzor mladim osobama, razgovarala sam s nekima od njih i rekli su kako im šalješ poruku, inspirišeš ih da budu ono što žele biti. I druga stvar, kada ulažeš toliko u rad, da li ti to oduzima dio tebe, da li pomalo živiš s tim likom čiju ulogu igraš, jer je duboko emotivno?

Kada sam igrao ulogu Marcela Marceaua, nisam znao da je on bio Židov i da naše porodice dolaze iz istog mjesta u Poljskoj. I kada sam počeo snimanje i bili smo u Europi, sve te ulice su izgledale kao okupirane od nacista, i to mi je dalo osjećaj, vizualni osjećaj nečega što sam zamišljao otkad sam bio dijete. Jer, znate svako židovsko dijete zna kroz šta su im preci prolazili. Kada sam se vratio u New York, vrlo židovski grad, odjednom sam osjetio duboku povezanost sa Njujorčanima i drugim Židovima na način na koji nisam do tada.

Dakle, to je probudilo nešto u tebi?

Da, znate svako dijete razmišlja o Holokaustu, čita knjige o tome, ali rijetki to ponovo prožive u Njemačkoj na snimanju i radi se o nadrealnom psihološkom iskustvu gdje se suočavate sa prošlošću svoje porodice na vrlo opipljiv način.

Snimio si i film The Hunting Party, jedan od filmova s Richardom Gereom kojeg su Bosanci gledali. Mislim da si bio odličan u ovom filmu. Da li je to bio prvi put da si došao u dodir sa bh. historijom?

Da, nisam imao pojma.

Nisi znao šta se dešavalo? Kakva je bila tvoja reakcija, kako si primio to tada kad je film izašao 2007.?

Sjećam se 1993. godine. Ja volim košarku, znate svi ti košarkaši, Dražen Petrović, Vlade Divac, Toni Kukoč, i znao sam da su odavde, i sjećam se da sam prolazio pored hrvatske crkve u New Yorku. Kada sam pročitao scenarij za taj film, sve je bilo novo za mene i onda sam malo istraživao. Ta historija je tako zanimljiva i tragična i fascinirajuća. Kad sam stigao tu da snimamo film znao sam sve, postao sam ekspert za Balkan, jer sam jako puno istraživao. Također su nam poslali BBC-jev dokumentarac Smrt Jugoslavije i tu seriju sam pogledao pet puta, vrlo dobro je napravljena.

Jako dobro se pripremaš za uloge.

Da.

Istražuješ i sve to, i nosiš to dalje sa sobom. I sretni smo što te imamo. I vidjeti te kako primaš Počasno srce Sarajeva će ostati zaista posebno, i to kako si se ti osjećao i kako su te Sarajlije prihvatili, zaista te vole.

Hvala puno, to je obostrano, i osjećam se sretno. Želio sam se vratiti kao turist, šetati gradom i pokazati supruzi ovo divno mjesto, ali umjesto toga vratio sam se da primim ovu počasnu nagradu, to je nevjerovatno.

Da, nevjerovatno je. Htjela bih ti se zahvaliti, znam da nam vrijeme ističe, toliko je još pitanja i nadam se da ćemo imati priliku sjesti i razgovarati.

Ti si tako velikodušan novinar, hvala ti.

Hvala tebi, ti si velikodušna osoba. Hvala ti što si bio tu s nama, što si doveo proodicu tu i što pričaš u ime ovog divnog grada koji te uistinu voli. Hvala na gostovanju.

Hvala na pozivu.