Oglas

Moralni slom Zapada

Svijet nakon Gaze više neće biti isti: Poznati intelektualac upozorava na slom univerzalnih ljudskih prava

author
N1 BiH
19. nov. 2026. 20:20
Pankaj Mishra and The World After Gaza
Ilustracija / Izrađeno uz pomoć UI

Zašto su zapadne demokratije, koje su nakon Drugog svjetskog rata izgradile svoj politički i moralni identitet na obećanju da se masovni zločini više nikada neće ponoviti, dopustile razaranje Gaze? To je jedno od središnjih pitanja knjige „Svijet nakon Gaze“ (The World After Gaza) indijskog pisca i esejiste Pankaja Mishre. U knjizi koja je izazvala veliku međunarodnu pažnju Mishra preispituje odnos Zapada prema Holokaustu, kolonijalizmu, cionizmu i univerzalnosti ljudskih prava, upozoravajući da Gaza nije samo tragedija palestinskog naroda nego i duboka moralna kriza savremenog svijeta.

Oglas

Mishra svoju knjigu započinje historijskom slikom iz Varšave 1943. godine. Dok su nacisti uništavali jevrejski geto, poljski pjesnik Czesław Miłosz slušao je krikove ljudi koji su umirali iza njegovih zidova. Istovremeno, život izvan geta nastavljao se gotovo uobičajeno.

Ta slika, prema Mishri, postaje uznemirujuća paralela sa savremenim svijetom u kojem su milioni ljudi putem televizije i društvenih mreža mogli pratiti stradanje palestinskih civila.

Razlika je, međutim, u tome što se danas teško može tvrditi da svijet nije znao šta se događa.

"Ako smo sposobni za saosjećanje, a istovremeno smo nemoćni, onda živimo u stanju očajničke ogorčenosti", navodi Mishra riječi Miłosza.

Zašto sjećanje na Holokaust nije spriječilo nove zločine?

Jedna od glavnih teza knjige odnosi se na način na koji je sjećanje na Holokaust oblikovalo politički i moralni identitet zapadnih društava.

Mishra podsjeća da je istrebljenje evropskih Jevreja postalo univerzalno mjerilo ljudskog zla, ali postavlja pitanje zašto se moralne pouke tog iskustva ne primjenjuju jednako na stradanje drugih naroda.

Posebno kritikuje zapadne političke elite koje su, prema njegovom tumačenju, nastojale opravdati ili relativizirati izraelske vojne operacije uprkos velikom broju civilnih žrtava.

U tom kontekstu spominje bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, britanskog premijera Keira Starmera, ali i njemačkog filozofa Jürgena Habermasa, jednog od najutjecajnijih zagovornika univerzalnih vrijednosti prosvjetiteljstva.

Mishra se pita kako su političari i intelektualci koji se pozivaju na ljudska prava mogli zauzeti stavove koji, prema njegovoj ocjeni, Palestince isključuju iz univerzalne moralne odgovornosti.

Jevrejski intelektualci koji su upozoravali na opasnost izraelske politike

Značajan dio knjige posvećen je jevrejskim intelektualcima i preživjelima Holokausta koji su još tokom prošlog stoljeća upozoravali na opasnosti izraelskog nacionalizma i okupacije palestinskih teritorija.

Među njima je Jean Améry, austrijski pisac i preživjeli logora Auschwitz, koji je 1977. godine osudio izvještaje o sistematskom mučenju arapskih zatvorenika u izraelskim zatvorima.

Iako je osjećao duboku povezanost s Izraelom, Améry je insistirao da ta povezanost ne može opravdati mučenje.

"Tamo gdje počinje barbarstvo, moraju prestati čak i egzistencijalne privrženosti", poručio je Améry, čije riječi Mishra prenosi u knjizi.

Mishra podsjeća i na italijanskog pisca Prima Levija, također preživjelog iz Auschwitza, koji je nakon izraelske invazije na Liban 1982. godine javno kritikovao izraelsku politiku.

Levi je tada upozorio da je Izrael sve izolovaniji i pozvao na racionalno preispitivanje postupaka njegovog političkog vodstva.

Njihova svjedočanstva, smatra Mishra, pokazuju da kritika izraelske države nije nužno suprotstavljena sjećanju na Holokaust, nego može proizlaziti upravo iz njegovih univerzalnih moralnih pouka.

Ko je Pankaj Mishra i o čemu govori njegova knjiga?

Pankaj Mishra jedan je od najpoznatijih savremenih indijskih pisaca, esejista i političkih komentatora, čiji se rad bavi kolonijalizmom, nacionalizmom, historijom modernog svijeta i odnosom Zapada prema nezapadnim društvima. Autor je više zapaženih knjiga, a njegova nova knjigaThe World After Gaza (Svijet nakon Gaze, 2025.) predstavlja historijsko-političko i moralno preispitivanje izraelskog rata u Gazi, zapadne podrške Izraelu i načina na koji se sjećanje na Holokaust koristi u savremenim političkim raspravama. Povezujući jevrejsko stradanje, kolonijalnu historiju i palestinsko pitanje, Mishra propituje može li se Zapad i dalje pozivati na univerzalnost ljudskih prava ako ih ne primjenjuje jednako na sve ljude.

Karl Jaspers i pitanje naše odgovornosti

U završnom dijelu prologa Mishra se poziva na njemačkog filozofa Karla Jaspersa i njegov koncept metafizičke krivnje, razvijen nakon Drugog svjetskog rata.

Jaspers je smatrao da odgovornost za zločine ne pripada samo njihovim neposrednim počiniocima. Postoji i dublja ljudska solidarnost koja nas obavezuje da reagujemo kada znamo da se drugima nanosi nepravda.

"Postoji solidarnost među ljudima kao ljudskim bićima koja svakoga čini suodgovornim za svako zlo i nepravdu u svijetu", citira Mishra Jaspersa.

Ta odgovornost posebno se odnosi na zločine koji se događaju u našem prisustvu ili o kojima imamo saznanja, a ne činimo sve što možemo da ih spriječimo.

Mishra priznaje da je upravo osjećaj takve odgovornosti bio jedan od razloga zbog kojih je napisao knjigu.

"Pišem iz te krivnje", navodi, povezujući vlastito iskustvo posmatranja razaranja Gaze s obavezom živih prema nevinim mrtvima.

Može li svijet nakon Gaze ostati isti?

Mishra smatra da Gaza predstavlja prekretnicu u savremenoj političkoj historiji, ne samo zbog razmjera stradanja nego i zbog posljedica koje je rat ostavio na vjerodostojnost međunarodnog prava i zapadnih demokratskih vrijednosti.

Posebno upozorava na jaz između univerzalističkog jezika ljudskih prava i njihove selektivne primjene.

U knjizi podsjeća na riječi Nelsona Mandele da sloboda Južne Afrike neće biti potpuna bez slobode Palestinaca, smještajući palestinsko pitanje u širu historiju antikolonijalnih borbi.

Za Mishru je zato pitanje Gaze nerazdvojivo od pitanja kakav svijet nastaje kada se univerzalna moralna načela primjenjuju selektivno.

Na kraju prologa izražava uvjerenje da, uprkos političkim podjelama, postoji solidarnost među ljudima koja ne zavisi od njihove nacionalne, vjerske ili rasne pripadnosti.

"Vjerujem da postoji solidarnost među ljudskim bićima kao ljudskim bićima i da ona ne prestaje na rasnoj granici", piše Mishra.

Upravo u toj mogućnosti univerzalne solidarnosti nalazi se i središnje pitanje njegove knjige: može li čovječanstvo nakon Gaze obnoviti vjeru u ljudska prava koja ne pripadaju samo nekima, nego svima?

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama