Roditelji, ovo morate pročitati.

U današnje vrijeme je veliki izazov biti roditelj. Dajete sve od sebe da vaše dijete izraste u dobrog čovjeka sposobnog za život, ali istovremeno imate strah da ne napravite greške u vaspitanju na jedan ili drugi način. Ne može svako biti stručnjak za dječji razvoj , ali to ne znači da nešto radi pogrešno.

Dječji terapeut Džošua Terhune podijelio je listu stvari koje nikad ne radi dok se igra sa svojom djecom. Njegovo glavno pravilo je – bar 15 minuta igranja svaki dan. U svojoj praksi jedno od pitanja koje uvek postavlja deci koja dolaze kod njega je – kada se osjećaju najvoljenije. I iako uvek očekuje velike stvari kao što su – putovanja, skupe igračke ili bilo šta slično, 95 dece od 100 kaže – kad se igram s mamom i tatom.

Ne postavljam pitanja koja će dijete da „izvuku iz trenutka“

On objašnjava da postavljanje pitanja tera decu da preispituju sebe šta bi trebalo da znaju.

„Vidim da roditelji često rade. Zapitkuju – hej koje boje je ovaj auto, kako kaže krava… Djeca su pod pritiskom tada jer osjećaju da moraju da nastupe.“

Igre s ulogama

Terapeut objašnjava da kad se sa svojom djecom igra tako da glume neke likove, i kad ne zna šta da radi, koristi metod šaputanja. On pita dijete šapnuvši mu u uho – šta treba da radim i kako kaže – uvijek dobije odgovor, takođe šapatom.

Naređivanje ili zahtijevanje promjene ponašanja

Kada mogu, pokušam da ignorišem ili im skrenem pažnju s nekog neželjenog ponašanja. Kada rade nešto što nije bezbjedno ili je previše agresivno ili sklonim igračku ili završim igru. Na primjer sin me je udarao Lego kockama po nozi i naređenje bi bilo – prestani to da radiš, ne radi to. Kada ne naređuješ već postavljaš granice to zvuči ovako – ako nastaviš da me udaraš, nećemo se igrati s Lego kockama.

Kritikovanje njihove igre

Ako se fokusiram na negativne obrasce ponašanja, moja djeca će znati kako da ih iskoriste da bi mi privukla pažnju. To podrazumijeva da se ne komentariše da je crtež ružan. Važno je da dijete ne crta sljedeći tako da zadovolji roditelja, već sebe. Pohvalite to što rade, sam proces izrade ili igranja jer tako dijete samo sebi postaje izvor podrške.

Korišćenje sarkazama ili ruganje

Djeca jako rujetko osjećaju da imaju kontrolu nad nečim. Neko im uvijek govori gdje da idu, šta da rade, kako da se ponašaju, kako da odgovore. Igra je kratak period u kom vode. Tada se razvijaju u ljude koji će postati sutra. Zato ih tada maksimalno ispoštujte, prenosi zadovoljna.rs.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad