Jedan tekst pisca i pjesnika Duška Radovića o oslobađanju djece od straha, može da posluži roditeljima kao važan putokaz.

“Ako hoćemo zdravu, vedru, pametnu i slobodnu djecu, moramo ih oslobađati straha. A svako djetinjstvo lako se može unakaziti raznim strahovima: da je sve važno i presudno, da nisi dobar, da možeš unesrećiti roditelje, da si u svemu nedorastao, da si glup, da si nepotreban, da si ugrožen i sl.

Jedna besmislena koncepcija literature za djecu proistekla je iz tragične i arhaične pedagoške koncepcije: da je rad prije svega – fizički rad, da je svrha učenja i rada – zaposlenje, da se čovjek potvrđuje prije svega u socijalnoj i profesionalnoj hijerarhiji. Ta “vizija” djece kao budućih činovnika i službenika, sa klasama i platama, sa položajima i ugledom – to je ona školska i društvena babaroga koja ignoriše ličnost a unapređuje poslušnost i mediokritetstvo…

Koliko se, još i danas, pametne, zrele i osobene djece vređa, ponižava i diskvalifikuje surovim kriterijumima škole, društva i porodice: koliko vrijediš možeš dokazati jedino ocjenama u školi.

Drugi pisac i pjesnik Matija Bećković napisao je kratak ali ubitačan tekst, pod naslovom “Trijumf najgorih đaka”. Stari profesori sa zaprepaštenjem konstatuju da su u svim životnim i društvenim disciplinama pobijedili i trijumfovali njihovi najgori đaci.

Da bismo znali kako da usmjeravamo djecu, morali bismo se najprije sporazumjeti – šta je to “sreća”? Šta je to, za šta treba živjeti, učiti i raditi?

Društvo, zatim škola, televizija i novine insistiraju na tome da je to novac. Međutim, primjer ljudi koji “žive za novac” to ne potvrđuje”, pišu Detinjarije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad