Metode na koje smo navikli mogu imati ozbiljne posljedice.
Toliko divnih mudrosti Marije Montesori kao i originalnih mišljenja o obrazovanju u ranom djetinjstvu je ostalo iza nje. Jedna od najpotcjenjenijih, a kasnije i pogrešno shvaćenih, jeste ideja o greškama. Ona je govorila da su prostor, samopouzdanje i sposobnost, kao i unutrašnja odlučnost koja nas vodi ka greškama ključni faktori za izgradnju jakog i čvrstog karaktera. Pored toga, Montesori savjeti mogu pomoći i da razvijete inteligenciju svog djeteta.
A jedan od mnogih i izuzetno korisnih savjeta prve studentkinje medicine u Italiji je glasio baš ovako: „Poštujte dijete i kada pogriješi. Na taj način će greške brže ispraviti.“
Naravno, svi su čuli, u ovom ili onom obliku, ovu suštinski zdravu, inspirativnu i često podsticajnu frazu: „Na greškama se uči“. Mnogi od nas možda se čak sjećaju konkretnog razgovora sa roditeljima, nastavnicima ili prijateljima, dok su nas tješili nakog neuspjeha. „Toliko toga možeš naučiti iz ovog iskustva“, jedan je od načina na koji nas često motivišu. „Ove vrste grešaka će te učiniti jačim“, još jedan je metod koji koriste kako bi nas ohrabrili. „Pravili smo potpuno iste greške“, uvjeravaju nas. A jedan od svjetski popularnih jeste i onaj koji smo dobili od Aleksandra Mekvina: „Možete ići napred samo ako pravite greške.“
Marija, koja je posvetila život porodici i djeci, objasnila je to ovako: „Iako se napredak koji djeca postižu jeste divan, može se pripisati samo slobodi koju imaju da isprobavaju i vježbaju. Prema ustaljenim metodama, nastavnici vrlo često moraju da ispravljaju djecu. Svaki put kada naprave grešku, nastavnik mora da ih ispravi. Mi, naprotiv, savjetujemo da djecu ne treba ispravljati, već ih treba pustiti da budu slobodna da griješe, ne u apsolutnom smislu, već samo u svojim spontanim naporima za savršenstvom.“
Dok su tradicionalni pristupi obrazovanju u ranom djetinjstvu često strukturirani na takav način da spriječe greške, Montesori kaže upravo suprotno. Greške su važne, ne zato što su greške, već zato što dozvoljavaju slobodu eksperimentisanja, otkrivanja i na kraju istraživanja. Kako ona objašnjava, ako ih prekinemo samo da bismo ih ispravili, možemo odvratiti pažnju koja se upravo probudila, fenomen na koji se moramo osloniti ako želimo da se usavršimo. Ako ometamo cijeli proces samo zarad krajnjeg rezultata, ograničavamo kapacitet stvaranja. Na kraju krajeva, ono što je najvažnije je strast koja se razvija u skladu sa nečijim interesima, piše Zadovoljna.
Zato kada vaše dijete napravi grešku, umjesto da se proderete ili da ga izgrdite, kada na primjer prospe činiju sa hranom, možete reći: „Izgleda da ti je ispao ručak. Hajde da ga počistimo zajedno.“ A evo i još nekoliko smjernica kako biste lakše primjenili savjete Marije Montesori:
– Nagrađivanje savršenstva nije najbolji pristup.
– Greške se posmatraju kao dio procesa učenja.
– Pokažite sopstvene greške kako bi djeca mogla da vide da ni odrasli nisu savršeni.
– Cilj je pomoći djeci da sama prepoznaju i otklone greške.
Marija Montesori proširuje ovu ideju i ide korak dalje. Kao primjer, ona razjašnjava sposobnosti koje su potrebne da bi se imala prilika da se napravi greška, i objašnjava procese koji su uključeni. Ona daje instrukcije kroz jednostavnu igru sa bojama:
„Primjer greške koja se lako pravi je kada djeca postavljaju, recimo, osam nijansi iste boje u pogrešnom redosljedu. Oni stavljaju svijetle tamo gdje treba da budu tamne boje. U lekciji navodimo djecu da shvate kako i u kojoj gradaciji boje moraju postaviti nijanse. Ako ne postave sve nijanse po redu, to znači da nisu stekli moć da uoče ove male razlike u gradaciji boja.“
Ironija grešaka je u tome što ih ne možete napraviti ako nemate prostora za eksperimentisanje, ali možete ih napraviti ako još nemate sposobnost da izvršite zadatak. Otuda je vitalni značaj nastavnika ili roditelja koji bi trebalo da budu u mogućnosti da odgovore na individualne potrebe svakog djeteta, da ne nameću svoju volju, već da prate interese svakog djeteta.
Djeca koja se stalno ispravljaju po tradicionalnijim metodama mogu razviti strah od govora ili isprobavanja novih stvari. Dijete koje uči da pije iz šolje i previše nagne šolju unazad, prosuće vodu po sebi i odmah će shvatiti grešku. Nema potrebe da to ukazujete djetetu, osjeća vodu koju je prolio. Slično tome, ako dijete pogrešno izgovori riječ, jednostavno izgovorite riječ ispravno. Dijete će čuti grešku i spontano naučiti.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!