Moć umnog djelovanja: Budistička filozofija Tibeta

Lifestyle 06. jan 202315:03 0 komentara
Pexels/Ilustracija

Sveta zemlja budizma - Tibet - privlači hiljade turista godišnje koji nastoje istražiti duboku budističku kulturu. Jedno pitanje koje se često postavlja o budizmu jeste je li to religija ili filozofija? Tajanstveni život tibetanskih monaha posvećen je umnom radu, a logički način razmišljanja koji se može provjeriti racionalnim misaonim procesima ne ovisi ni o kakvoj vrsti vjere. Zavirite u misteriozni život tibetanskih monaha.

Zapravo, tibetanski monasi vode jednostavan i prilično miran život gdje su posvećeni molitvi i služenju drugima.

Nikada ne bi težili materijalnim pogodnostima; njihova hrana je prilično jednostavna, uključuje nešto tibetanskog hljeba, povrća i mnogo čaja.

Na tibetanskom jeziku, monah je “trapa” što znači učenik.

Postoje tri vrste tibetanskih monaha koji žive u samostanu, uključujući monahe, učenjake i lame.

Lame se smatraju duhovnim vodičima i glavnim učiteljima koji prenose tehnike meditacije učenicima.

U tibetanskom budizmu, oni se smatraju “živim bogovima” koji posjeduju natprirodne moći i veliku sposobnost upravljanja vlastitim umom.

Tibetanski monasi igraju značajnu ulogu u životu tibetanskog naroda i ne samo da provode vjerske obrede, već i brinu o manastirima.

Sami budizam je cjelokupno čovjekovo djelovanje u skladu sa umskim principima.

Budistička filozofija

Suština budističke filozofije i životnog puta sadržana je u “Četiri plemenite istine”:

1. Život je patnja: u budizmu se smatra važnim prihvatiti da patnja postoji kako bismo se mogli osloboditi od nje.

2. Uzrok patnje je slijepa žudnja: odnosno, želja za stvarima koje su po prirodi propadljive i promjenjive. Žudnja proizilazi od pogrešnih shvatanja koje imamo o stvarima. Samo se kroz um možemo osloboditi žudnje.

3. Prestanak patnje: To je istina koja govori da je oslobođenje od patnje moguće – uklanjanjem žudnje koja je uzrokuje.

4. Plemeniti osmerostruki put koji vodi do prestanka patnje.

Ovaj plemeniti Budistički put ka nirvani tradicionalno podrazumijeva osam koraka: ispravno gledište (diṭṭhi). ispravna namjera (sankappa), ispravan govor (vācā), ispravno djelovanje (kammanta), ispravno življenje (ājīva), ispravan napor (vāyāma), ispravnu svjesnost (sati), ispravnu sabranost (samādhi).

Školski život tibetanskih monaha

Prema tibetanskoj budističkoj doktrini, mala djeca ne mogu postati monasi dok ne napune 7 ili 8 godina: kada mogu otjerati vrane.

Osim toga, starješina manastira će provjeriti njihovu prošlost.

Oni koji su bili kod zlatara, kovača i mesara ili koji prakticiraju sahranu na nebu smatrat će se “nečistima” i neće biti kvalifikovani kandidovati za lamu.

Ako se dijete pokaže da je kvalifikovano, mora da nađe dva učitelja.

Jedan je odgovoran za svoje društveno ponašanje; drugi se brine o svom proučavanju klasika tibetanskog budizma. Ti učitelji su uglavnom ujak, starija braća ili prijatelji.

Monasi započinju svoj školski život u manastiru gdje počinju sa učenjem monaške discipline, običaja u manastirima, te kako da čitaju tibetanske budističke mantre i recituju osnovne molitve, koje će im kasnije biti na testovima.

Za početak služe svog mentora tri godine, te se brinu za poslove u manastriu.

Nešto kasnije počinju sa učenjem pet budističkih klasika: budističku logiku, Sutru srca, Madhyamiku, Monašku disciplinu i Kusha-shū.

Svaki od monaha dobija dvije zapovijedi: Sami sa 10 godina i Bhikkhu sa 20 godina.

Pod okriljem visokog monaha, živog Bude, zaređena osoba daje svečanu zakletvu pred sutrama i budama da će se pridržavati pravila i prakse za živa bića.

Život lame počinje rano ujutro. Lame, predvođene svojim vođama, izgovaraju jutarnje molitve u dvorani.

Jutarnja molitva traje oko 2-3 sata, tokom kojih se stotine mladih monaha stapaju u red kako bi u molitvenoj sali polili čaj od putera i “tuba” kašu.

Pored tri molitvene sesije, postoje i tri debatne sesije dnevno.

Tibetanski monasi čitaju budističke svete spise, okreću molitvene točkove, klanjaju se dan za danom, godinu za godinom kako bi prakticirali svoja izuzetno predana vjerovanja.

Meditacija

Tibetanski monasi meditiraju satima i satima svake sedmice. Njihova odanost svojim religijskim tradicijama čini ih stručnjacima u praksi meditacije.

Ispostavilo se da nas ti stručnjaci imaju mnogo toga da nas nauče o tome kako trajna svijest utječe na mozak.

Možemo početi stabilizirati svoj um od početka naše duhovne prakse, stavljajući pritom naš glavni naglasak na etičku disciplinu.

Odvajajući svaki dan malo vremena za praksu meditativnog mirovanja, postajemo sve svjesniji kako funkcionira naš um; i u tom procesu počinjemo da otkrivamo koliko su naši umovi bili rasuti sve vrijeme.

Monasi imaju nevjerovatnu sposobnost kontrolisanja uma pa samim time i tijela.

Oni koji su vješto istrenirani mogu čak dovesti do promjena u vlastitom tijelu meditacijom. Mogu suzbiti bol ili promijeniti tjelesnu temperaturu, a sve posredstvom misaonog fokusiranja.

U budističkoj praksi možemo birati između širokog spektra objekata za stabilizaciju uma. Jedna uobičajena metoda u tibetanskoj budističkoj meditaciji je fokusiranje na sliku Bude.

Mnoge od tibetanskih budističkih tehnika meditacije uključuju prakse vizualizacije.

U ovim praksama meditanti nastoje razviti pozitivne kvalitete kao što su suosjećanje i dobra volja ponovno zamišljajući sebe i/ili druge kao potpuno dobronamjerna bića i okolinu kao čisto, nebesko carstvo.

Obično se mantra povezuje sa vizualizacijom kao izrazom čistog zvuka ili govora.

U poređenju sa, recimo, tišinom prakse svjesnosti ili jednostavnom strogošću zena, šarene i donekle razrađene vježbe tibetanske budističke meditacije mogu izgledati kao sasvim drugi duhovni put.

Ali ako su sredstva zaista prilično različita, krajnji cilj je isti.

Cilj, u budizmu i nekim drugim duhovnim disciplinama, je postizanje trajnog blagostanja stabilizacijom i treniranjem uma, a ne ulaganjem svoje energije u osiguravanje situacije (posao, zdravlje, veze, stvari) koja je podložna promjenama.

Ovaj krajnji cilj je mjesto gdje se susreću filozofija budizma i praksa meditacije, bez obzira na oblik meditacije.

Suptilno stanje svijesti koje je prosvijetljenje, ili se približava prosvjetljenju, razvija se tijekom dugo vremena, kroz puno života, kako uči istočna tradicija.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!