Društvene mreže su preplavljene fantastičnim fotografijama parova zbog kojih se mnogi pitaju - zašto moja veza ne izgleda tako? Upravo je naglasak na 'izgleda'. Fokusiramo se na problematiku lažnog predstavljanja veze kao sretne na društvenim mrežama, dok se iza ekrana ipak krije nešto drugo.

Skrolujući Instagram vrlo često nailazim na fantastične fotke presretnih parova, koje djeluju kao scene iz limunada filmova. Bez preterivanja. Čak sam se milion puta zapitala što moj debeljuca i ja ne možemo bar neku takvu da imamo u našoj riznici neuspelih selfija, fotografija na kojima se vidi prst (da, to se i dalje dešava) ili usputnih videa, kojima se iskreno, kasnije cijepamo od smijeha, piše zadovoljna.rs.

Vrlo često mi privuku pažnju zaljubljene fotke ljudi koje znam, te se i obradujem kako djeluju srećno i zadovoljno. Ipak, u razgovoru sa drugaricama koje znam, često sam nailazila na komentare: ‘ma, ne vjeruj tome, svađaju se non-stop’ ili ‘kada okače zajedničku fotku znači da su se pomirili’. I onda, nekoliko nedjelja kasnije stvarno – oni raskinu.

To se toliko puta desilo, da sam pokušala da istražim o kakvom fenomenu se radi. Zašto parovi vrlo često kače zajedničke sretne slike onda kada i nisu baš tako srećni? Psihološkinja Sara Ivanović odgonetnula nam je šta se to zaista dešava iza, još malo pa izrežiranih fotografija.

„Generalno kada imamo doživljaj manje vrijednosti to pokušavamo da kompenzujemo odobravanjem od strane drugih. Naravno da i srećni parovi objavljuju zajedničke fotografije, ali za njih nije karakterističan sam koncept planiranja fotografisanja”, kaže psihološkinja.

Lajkovima dobijamo validaciju

Naravno, izuzimamo ljude koji se zapravo bave društvenim mrežama i tako zarađuju. A, da li se sve to radi samo zarad predstavljanja sretne slike široj javnosti, ili se iza svega toga krije nešto više?

„Kada postavljamo slike i dobijemo određene “lajkove”, dobijamo validaciju odnosno priznanje naše veze kao adekvatne. Što u trenucima krize jeste određeni mehanizam odbrane i svakako delimično negiranje postojećeg stanja…”

Što naravno nije vezano samo za parove, to je generalno problematika današnjice kojom se psiholozi sve više bave. Živimo u vremenu kada je spoljašnja potvrda da nešto radimo kako treba ili ne, sa inernetom u punom jeku, jača nego ikad. Fenomen se veže uglavnom za ljude koji imaju nisko samopouzdanje, te im je potrebno da drugi ljudi ‘označe’ i ‘potvrde’ njihovu vezu kao dobru.

„Kroz postavljanje fotografija mi ujedno pokušavamo i da održimo sliku “dobrog para” u očima drugih, jer i mi sami teško sebi priznajemo da taj odnos nije onakav kakav bismo želeli da bude. Održavanjem slike u očima drugih izbjegavamo suočavanje sa problemom…”

Paradoks je da su njihovi problemi samo ‘njihovi’, jer to smatraju djelom intime i privatnosti, dok se srećne stvari odmah dijele sa publikom. Kao primjer psihoginja navodi da se rijetko kada objavljuje da je neko raskinuo, dok kada se par pomiri – svi znaju.

Kad sljedeći put poželite djelić nečijeg “savršenog” života – mislite o tome.