Vodopad u Jajcu 1958. spašavan je betonskim pragovima

Podaci o visini vodopada se razlikuju. Sigurno je da je riječ o dvadesetak metara slobodnog pada, usred grada, ispod zidina tvrđave.

U turističkim materijalima često se ponavlja da je vodopad prije rata bio visok 30 metara. Ta brojka ne slaže se sa stručnim izvještajem objavljenim 1959., prema kojem je vodopad nakon zaštitnih radova 1958. imao oko 20 metara. Zato podatak o 30 metara treba uzeti s rezervom.

Grad na sedri debeloj do 70 metara

Vodopad ne pada preko obične stijene, nego preko sedre. Ona nastaje kada se iz vode bogate kalcijum-karbonatom krečnjak taloži na mahovinu i alge. Pliva je tako kroz hiljade godina sama gradila prepreku preko koje danas pada.

Prema istom izvještaju iz 1959., sloj sedre na ušću u Vrbas debeo je 60 do 70 metara. Dr. Haberlehner, na kojeg se izvještaj poziva, tada je grubo procijenio da se korito Plive za otprilike hiljadu godina usjeklo u sedru oko 45 metara, a da se to usijecanje u posljednjim decenijama ubrzalo.

Kako je rijeka sama sebi rušila vodopad

Problem je počeo krajem 19. stoljeća, kada je kod Velikog Plivskog jezera izgrađen zahvat za hidroelektranu koji je mogao odvesti do 16 kubnih metara vode u sekundi. Kroz grad je ljeti trebalo teći najmanje tri kubna metra, ali je često teklo mnogo manje. Korito se sušilo, mahovina koja gradi sedru je umirala, a protok se mijenjao od jednog do 200 kubnih metara u sekundi.

Posljedice su opisane hronološki: drveni šipovi, a zatim i masivni betonski prag koji su trebali zaštititi vodopad, srušili su se jer graditelji nisu razumjeli kako se sedra ponaša. U poplavi 1932. voda je za jednu noć usjekla korito oko dva metra, a 1947. srušio se dio krune vodopada.

Šest betonskih pragova iz 1958.

Projekt spašavanja izradio je Elektroprojekt Sarajevo u oktobru 1957., a Hidrogradnja Sarajevo izvela je radove od 31. maja do 19. jula 1958. Izgrađeno je šest armiranobetonskih pragova, od kojih su dva usidrena čeličnim užadima u bušotine u sedri. Radovi su koštali oko 29,6 miliona tadašnjih dinara.

Voda je puštena 19. jula 1958., a do novembra su pragovi već bili prekriveni mahovinom, algama i novom korom sedre. Drugim riječima, beton je dao podlogu, a rijeka je nastavila graditi vodopad.

Rat, sanacije i nove prijetnje

Prema jajačkoj agenciji za naslijeđe, vodopad je stradao i tokom rata, nakon oštećenja hidroelektrane uzvodno. Hitni radovi izvedeni su 1997., a nove sanacije 2000-ih i 2011. Danas je cijela širina vodopada ojačana, a bazen ispod njega produbljen.

Godine 2020. Radio Slobodna Evropa pisao je o planu za dvije male hidroelektrane oko 300 metara od vodopada, koje bi koristile kanal iz 1899. Investitor je nakon reakcija javnosti povukao zahtjev. Lokalna zajednica brine i za izvorišta, jer Jajčani piju vodu iz Plivskih jezera. U januaru 2026. objavljen je nacrt odluke o zaštićenom pejzažu Plive, koji obuhvata 1.661 hektar.

Na tentativnoj listi UNESCO-a od 2006.

Prirodna i graditeljska cjelina Jajca, sa starim gradom, tvrđavom i rijekama, nalazi se na tentativnoj listi UNESCO-a od marta 2006. To je lista kandidata, a ne upis na listu svjetske baštine. Jajce ima i 30 nacionalnih spomenika, o čemu je N1 pisao u reportaži s tvrđave iznad Jajca.

Vodopad je i sportska pozornica: na njemu se održavaju međunarodni skokovi s vodopada Plive, na kojima je 2021. nastupilo 30 skakača.