Švicarski sir uvijek se opisuje kao sir s rupama. Ima čvrsto tijelo i orašast, ali sladak okus. Također, ima vrlo malo soli u usporedbi s drugim sirevima, kaže dr. Mark Johnson, istaknuti znanstvenik u Centru za istraživanje mliječnih proizvoda na Sveučilištu Wisconsin.

Prvi put je napravljen u 14. stoljeću u Švicarskoj, tačnije u Alpama.

“Bio je to tvrdi sir koji je imao dugi rok trajanja i lako se mogao transportirati niz planine gdje se proizvodio. Danas se, međutim, izraz švicarski sir ne odnosi na to odakle sir dolazi, već na vrstu sira, na to kako se sir proizvodi”, pojasnio je.

“Proizvođači sira dodaju posebnu bakteriju zvanu Propionibacterium shermanii. Ova bakterija fermentira mliječnu kiselinu i proizvodi ugljični dioksid. Ugljični dioksid se skuplja na određenim mjestima u siru i stvara velike mjehuriće. Nijedan drugi sir ne koristi ovu kulturu, osim švicarskog i drugih verzija švicarskog sira, kao što su baby Swiss, Maasdam, Jarlsberg i Emmentaler”, objašnjava dr. Johnson, a prenosi 24sata.

“Švicarski sir bez rupa naziva se ‘slijepi švicarac’, ali to se smatra nedostatkom. Ako vidite sir označen švicarskim koji nema rupe, to nije pravi švicarski sir i neće imati okus ili teksturu koju tražite”, pojasnio je, a prenosi rd.com.