Zašto astronauti imaju četiri puta češću diskus herniju i šta se kičmi dešava u svemiru

Podatak dolazi iz istraživanja objavljenog 2010. u časopisu Aviation, Space, and Environmental Medicine. Autori su kroz NASA-inu dugoročnu studiju zdravlja astronauta uporedili 321 američkog astronauta s 983 osobe iz kontrolne grupe koje nisu letjele u svemir. Kod astronauta je diskus hernija zabilježena oko 4,3 puta češće. Razlika je bila najveća u vratnom dijelu kičme: kod astronauta je 18 od 44 hernije bilo u vratu, u kontrolnoj grupi tri od 35. Autori zaključuju da su astronauti pod većim rizikom, a da podaci upućuju na to da je rizik najveći odmah nakon leta.

Objašnjenje se traži u onome što se s kičmom dešava u orbiti. U bestežinskom stanju kičmu ništa ne pritišće, pa se izduži.

Do tri posto više u orbiti

NASA navodi da astronauti u svemiru mogu narasti do tri posto, jer im se kičma ispravi i izduži. Evropska svemirska agencija (ESA) piše da rast može dosegnuti i sedam centimetara. Kod šestero NASA-inih astronauta koje su nakon četiri do sedam mjeseci na Međunarodnoj svemirskoj stanici snimali istraživači s Kalifornijskog univerziteta u San Diegu, rast je bio oko pet centimetara.

Visina se po povratku brzo izgubi, ali leđa ostaju oslabljena.

Mišići uz kičmu izgube petinu presjeka

U istom kalifornijskom istraživanju, objavljenom 2016. u časopisu Spine, astronautima je magnetnom rezonancom snimljen slabinski dio kičme prije leta, odmah po povratku i mjesec-dva kasnije. Funkcionalni presjek mišića uz kičmu smanjio se u prosjeku za 19 posto. Udio čistog mišića u tom području pao je s 86 na 72 posto, a ostatak je masno tkivo. Do kontrolnog snimanja vratilo se oko dvije trećine izgubljenog mišića, a udio čistog mišića popeo se na 81 posto, što je i dalje manje nego prije leta.

Više od polovine astronauta u toj grupi prijavilo je bolove u kičmi. Autori nisu našli dosljednu promjenu visine samih diskova, što je u suprotnosti s ranijim pretpostavkama da diskovi u svemiru nabubre. Predložili su da se astronautima u trening uvedu vježbe za jačanje mišića trupa i joga.

„Donja leđa sada nose pola težine“

Američki astronaut Frank Rubio, koji se 2023. vratio nakon 371 dana u svemiru, najdužeg boravka nekog američkog astronauta, dvije sedmice nakon slijetanja opisao je kako se privikava. „Hodanje prvih nekoliko dana pomalo boli, tabani i donji dio leđa“, rekao je novinarima, prenosi AFP. Bol je povezao s tim da donja leđa sada ponovo nose pola njegove težine. Dodao je da ga je u prvim danima pri hodu zanosilo ulijevo ili udesno.

Kosti gube više od procenta mjesečno

Kičma nije jedini problem. NASA navodi da kosti koje na Zemlji nose težinu, posebno kičma i kukovi, na misijama od četiri do šest mjeseci u prosjeku gube između jedan i 1,5 posto gustine svakog mjeseca. Astronautima se zato prije i poslije leta rade snimanja kostiju, na stanici vježbaju s opterećenjem, a NASA-ine studije pokazale su da dio gubitka mogu ublažiti i lijekovi iz grupe bisfosfonata.

Oporavak je spor. U studiji objavljenoj 2022. u časopisu Scientific Reports istraživači su pratili 17 astronauta godinu dana nakon povratka. Nakon 12 mjeseci devet od njih nije potpuno povratilo gustinu kosti u potkoljenici. Kod onih koji su u svemiru bili duže od šest mjeseci procijenjena čvrstoća kosti i dalje je bila manja za medijan od 3,9 posto, što autori porede s deceniju ili više starenja kostiju na Zemlji.

Odijelo koje steže od ramena do stopala

ESA je s King's Collegeom u Londonu, University Collegeom London i MIT-om razvila SkinSuit, pripijeno odijelo koje tijelo steže od ramena do stopala silom sličnom onoj koju osjećamo na Zemlji. Svako se šije po mjeri astronauta, a prvi ga je u svemiru isprobao danski astronaut ESA-e Andreas Mogensen.

Na dužim letovima, poput budućih misija prema Marsu, kičma i kosti bit će bez opterećenja mnogo duže nego na svemirskoj stanici. NASA na svojoj stranici o riziku za kosti navodi da tek treba istražiti da li se gubitak gustine na dužim misijama nastavlja istom brzinom.