Oglas

More bez obale

Jegulje iz Neretve putuju na mrijest u Sargaško more, jedino more bez kopnene granice

author
N1 Sarajevo
04. nov. 2026. 06:30
okean
Ilustracija | Pixabay/ilustracija

Sargaško more jedino je more na svijetu bez kopnene granice: rubove mu određuju četiri okeanske struje u sjevernom Atlantiku. U njega se, prema današnjem znanju, na mrijest vraćaju i evropske jegulje, među njima i one iz delte Neretve i Hutova blata, koje do njega prelaze hiljade kilometara.

Oglas

Američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA) opisuje ga kao jedino more bez kopnene granice. Na zapadu ga omeđuje Golfska struja, na sjeveru Sjevernoatlantska struja, na istoku Kanarska, a na jugu Sjeverna ekvatorska struja. Zajedno čine veliki vrtlog koji se okreće u smjeru kazaljke na satu, a Sargaško more je njegov mirni centar.

Zato mu se granice stalno pomjeraju, otprilike s položajem Azorskog anticiklona. Enciklopedija Britannica ga smješta između 20. i 35. stepena sjeverne geografske širine i 30. i 70. stepena zapadne dužine, a dubina mu je od oko 1.500 do 7.000 metara.

Kopna ipak ima: usred mora leže Bermudi

Obalu nema, ali kopna u njemu ipak ima. Bermudi su jedina kopnena teritorija unutar Sargaškog mora, podsjeća bermudski portal Bernews, a upravo na Bermudima sjedi i Komisija za Sargaško more, osnovana Hamiltonskom deklaracijom 2014. godine.

Ime je dobilo po smeđoj algi iz roda sargasum. Za razliku od većine algi, koje život počinju pričvršćene za dno, ove vrste cijeli život plutaju na otvorenom moru, a na površini ih drže sitni mjehurići nalik bobicama.

Kristofor Kolumbo prešao je ovo more na prvom putovanju 1492. i alge je, prema Britannici, shvatio kao znak da je kopno blizu.

Plutajući rasadnik za kornjače, ribe i jegulje

Plutajući otoci sargasuma sklonište su za mlade morske kornjače, škampe, rakove i ribe, a mrijeste se ovdje i bijeli marlin, jedna vrsta ajkule i lampuga, navodi NOAA.

Najpoznatiji stanovnici su ipak jegulje. Danski biolog Johannes Schmidt 1922. je zaključio da se evropska i američka jegulja mrijeste upravo ovdje, jer je u Sargaškom moru nalazio najmanje ličinke. Danas se smatra da je to jedino mrijestilište obje vrste, piše David Freestone iz Komisije za Sargaško more u radu objavljenom 2021. u časopisu Frontiers in Marine Science. Evropska jegulja vodi se kao kritično ugrožena.

Prvi direktan dokaz da odrasle evropske jegulje zaista plivaju do tamo stigao je tek 2022. Naučnici su satelitskim predajnicima označili 26 jegulja iz rijeka na Azorima. Pet je ušlo u granice Sargaškog mora, a putovale su brzinom od tri do 12 kilometara dnevno, objavljeno je u časopisu Scientific Reports. Za jegulje iz ostatka Evrope taj put je dug od 5.000 do 10.000 kilometara.

Isti put počinje u delti Neretve

Evropska jegulja živi i u Neretvi. Ihtiolozi Pero Tutman, Branko Glamuzina, Jakov Dulčić i Nikola Zovko na popisu riba Hutova blata vode je kao migratornu vrstu. Glamuzina, Tatjana Dobroslavić i Vlasta Bartulović s Univerziteta u Dubrovniku navode da EU propisi traže da bar 40 posto odraslih, srebrnih jegulja ode na mrijest u Sargaško more.

Prema istom radu, pedesetih godina samo se na području Hutova blata godišnje ulovilo oko 50 tona jegulje. Danas je službeni ulov u BiH oko 300 kilograma godišnje, a autori procjenjuju da je ulov srebrne jegulje u delti pao na svega jedan do dva posto historijskog.

Mjerenja kod Bermuda: toplije i kiselije more

Kod Bermuda se more redovno mjeri od 1983. Nicholas Bates i Rodney Johnson su 2023. iz tih podataka izračunali da se površina mora od 1983. do 2023. zagrijala za oko 0,97 °C. Količina otopljenog kisika pala je za oko šest posto, a pH za oko 0,075, što znači da je more kiselije. Hemija mora danas je, pišu autori, izvan raspona izmjerenog osamdesetih.

Pojas algi koji puni karipske plaže nije Sargaško more

Kad se ljeti piše o gomilama algi na plažama Floride i Kariba, riječ je o Velikom atlantskom pojasu sargasuma, koji se od 2011. stvara u tropskom dijelu Atlantika. Univerzitet Južne Floride izmjerio je u maju 2025. rekordnih 38 miliona tona sargasuma, nakon dotadašnjeg rekorda od oko 22 miliona tona u junu 2022. godine.

Za zaštitu samog Sargaškog mora otvorila se nova prilika u januaru 2026, kada je stupio na snagu UN-ov sporazum o otvorenom moru (BBNJ), prvi koji omogućava zaštićena područja izvan nacionalnih voda. Bermudi i Velika Britanija zato su pokrenuli deklaraciju Hamilton II, a o konkretnoj zaštiti odlučivat će se na prvoj konferenciji članica, u januaru 2027. u New Yorku.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama