Zašto je starijima brže hladno? Studija na miševima otkrila mogući razlog

Studiju je vodila Qiong Annabel Wang, vanredna profesorica u institutu za istraživanje dijabetesa i metabolizma pri centru City of Hope u Los Angelesu. Rad pod naslovom „Bistable regulation of adipocyte heterogeneity governs thermogenesis“ objavljen je 11. novembra u časopisu Nature.

Mast koja ne skladišti, nego grije

Većina masnog tkiva u tijelu služi kao skladište energije. Postoji, međutim, i takozvano smeđe ili termogeno masno tkivo, koje energiju troši da bi proizvelo toplotu. Kod odraslih ljudi nalazi se, među ostalim, iznad ključne kosti, a glavni „grijač“ u njegovim ćelijama je protein UCP1.

Istraživači su pokazali da ćelije tog tkiva nisu sve iste. Jedne imaju mnogo UCP1 i snažno griju, druge ga imaju malo i miruju. Ćelije mogu prelaziti iz jednog stanja u drugo, a ravnotežu između njih određuju signali iz nerava i imunih ćelija. Zato u naslovu rada stoji riječ „bistabilno“: sistem ima dva stabilna položaja, kao prekidač.

Kod starih miševa „grijač“ se sporo pali

Kočnicu u ovom sistemu predstavlja upalni signal IL-1β, koji luče bijela krvna zrnca, neutrofili i makrofagi. On preko hormona stresa drži ćelije u štedljivom režimu. Kad je hladno, nervni sistem smanjuje taj signal i ćelije se prebacuju na grijanje.

Kod starih miševa, starosti oko 75 sedmica, taj prelaz je bio mnogo sporiji. U njihovom smeđem masnom tkivu gen za IL-1β bio je oko šest puta aktivniji nego kod mladih, a na sobnoj temperaturi u režimu grijanja bilo je manje od jedan posto ćelija. Kad su izloženi hladnoći, stari miševi su teško održavali tjelesnu temperaturu, a oko četvrtina ih je uginula u prva dva dana.

Tkivo starih životinja i dalje je moglo proizvoditi toplotu, ali mu je za to trebalo više vremena. Kad su istraživači miševima sedmicu davali lijek koji blokira djelovanje hormona stresa, udio ćelija koje griju porastao je s oko pola posto na oko osam posto, a životinje su trošile više energije.

Šta to znači za ljude

Zasad vrlo malo. Većina eksperimenata rađena je na miševima, uglavnom mužjacima, a mnogi u malim grupama životinja. Ljudsko tkivo bilo je uključeno samo da bi se provjerilo da li i kod nas postoji slična mješavina ćelija, i jeste. Da li se isti mehanizam usporava kod starijih ljudi, niko još nije ispitao.

Lijek korišten u eksperimentu, mifepriston, djeluje na mnoge organe, pa nije rješenje za osjećaj hladnoće kod starijih, upozoravaju iz City of Hope. Wang smatra da bi rezultati s vremenom mogli pomoći u razumijevanju gojaznosti i dijabetesa tipa 2, ali to su tek pretklinička istraživanja.

Koliko toplo treba biti u stanu

Dok nauka ne da odgovor, praktični savjet već postoji, a tiče se i računa za grijanje. Svjetska zdravstvena organizacija u smjernicama o stanovanju i zdravlju iz 2018. godine preporučuje da temperatura u domu bude dovoljno visoka da zaštiti ukućane od štetnih posljedica hladnoće. Za zemlje s umjerenom i hladnijom klimom navodi da je 18 stepeni predloženo kao sigurna i uravnotežena temperatura u stanu koja štiti zdravlje opće populacije tokom hladne sezone.

Za ranjive grupe, među kojima su starije osobe, djeca i hronični bolesnici, prema WHO-u može biti potrebna i minimalna temperatura viša od 18 stepeni. Ista organizacija u područjima s hladnom sezonom preporučuje i djelotvornu i sigurnu termoizolaciju u novim stanovima, a u starijim njenu naknadnu ugradnju. Ako u kući živi stariji član porodice, vrijedi provjeriti temperaturu u sobi u kojoj on najviše boravi, a ne samo u dnevnom boravku.